StoryEditorOCM
ŽupanijaCila Betina živi za 'Žal' i regate

U uvali Zdrače, u nekadašnjem hangaru 'Tehnike', 'usidrio se' jedriličarski klub koji je u srcu generacijama Betinjana

Piše Katarina Rudan
25. kolovoza 2018. - 16:35

U srcu Betine, nadaleko od poznate po dugoj tradiciji drvene brodogradnje, u uvali Zdrače nadomak istoimene plaže, u nekadašnjem hangaru "Tehnike" "usidrio se" Jedriličarski klub "Žal". Okuplja mlade zaljubljenike u jedrenje, ima dugu i bogatu tradiciju i nema u Betini onoga tko na "Žal" nije ponosan. U njemu danas jedriti uče djeca, a pod okriljem "Žala" jedrili su i njihovi očevi i djedovi. U betinskom klubu jedriti su naučili brojni skiperi i nautičari, a od novije generacije jedriličara u "Žalu" su učili i jedrenje trenirali Mihovil Uroda, Zlatan Berbić, Dino Sladić, Jure i Duje Fržop te Ante i Vice Jušić.

Duje Fržop, podsjetimo, osvojio je zlato na Otvorenom prvenstvu Hrvatske 2010. godine u klasi Optimist. Tko zna, možda se jednog dana netko od sadašnjih malih "optimista" za koju godinu okiti zlatom u klasi Optimist, Laser ili nekoj drugoj kategoriji. Možda to bude baš neki od dječaka s kojima smo čavrljali.

Posjetili smo ih po zvizdanu, na 36 stupnjeva, popričali s djecom, dopredsjednicom kluba i trenericom. Nekoliko mladih Betinjana dočekalo nas je na mulu, pred hangarom, dok su drugi jedrili uvalom pod budnim okom trenerice. Treninzi su prije podne od deset do 13 sati, te poslije podne od 15 do 17 sati.

I tata i dida

- Ovo je treća godina da jedrim, jedanaest mi je godina i lijepo mi je ovdje. Zabavno mi je jedriti, a posebno kad se, kad nema vjetra namjerno privrnem - kazao je simpatični Danijel Rafael Šikić.



Kao i većina njegovih prijatelja iz kluba, prošlog je tjedna sudjelovao na 43. betinskoj regati u klasi Optimist, ali se - reče - ne može pohvaliti nekim dobrim rezultatom. A i brodova je na regati bilo puno, 43 Optimista i pet Lasera, pa nije bilo lako stići među prvima.
- Ma važno je sudjelovati. Ima vremena pred tobom do boljeg rezultata, zar ne? A je li bilo zabavno?
- Kako ne, bilo je super, odgovorio je Danijel Rafael, a razgovoru su se priključio i njegov vršnjak Andrija Bilić.
- Ja sam počeo jedriti u prvom razredu osnovne, a sad ću u šesti. Privuklo me to što mi je tata pomorac, a i dida je bio. Oni su idrili u gajetama, pa i ja to želim. Nemamo kući gajetu, ali imamo leuta i tija bi jednog dana s njim jedriti - veli Andrija.

Održao mi je i kratko "predavanje" o tomu što bih trebala znati ako želim jedriti:
- Morate znati upravljati idrom, vitar mora biti povoljan i ne smite se privrnuti.
- Hvala, Andrija, ali u startu odustajem - rekla sam i dobro nasmijala društvo.

U školi i stranci

Jedrenje i vaterpolo, sportovi su koje Betinjani izuzetno cijene i, kako nam rekoše, "cilo misto živi za njih" te ne čudi što je oko 50 mještana članova JK "Žal". I ove su godine organizirali Ljetnu jedriličarsku školu koju je pohađalo 45 djece u dobi od osam do 15 godina, među kojima je petnaest betinske.



- Puno je djece koja ljetuju u Betini, pa smo imali, osim djece iz ostalih dijelova Hrvatske, dvoje Talijana i Slovenaca, te jednu Amerikanku i Ruskinju. Škola traje od 1. srpnja do 1. rujna, ali kako većina djece sad odlazi kući s ljetovanja, prošlog smo petka podijelili diplome o završenoj školi jedrenje u klasi Optimist, ali nastavljamo raditi s našom djecom - kaže trenerica Rea Jušić. Studentica je na riječkom Pravnom fakultetu, ima višegodišnje iskustvo u jedrenju i s djecom radi volonterski. Nakon teoretskog dijela, u more idu u grupama, s maksimalno pet brodova, a njihove prve "korake" jedrenja Rea budno prati iz gumenjaka, kruži oko jedrilica i podučava djecu kako vladati njome.

Prevladavanje straha

- Volim more, od malena jedrim i pošto volim raditi s djecom, to mi je bila inspiracija da se uključim u rad u klubu. Najvažnije je djecu osloboditi straha pri izvrtanju broda i uvjeriti ih da im se ništa ne može dogoditi. Imaju prsluke, plivati znaju, a ako se neko dijete malo više plaši pada, sjedim s njim na brodu dok taj strah ne prevladaju - govori Rea.



Iako je jedan od najstarijih sportskih klubova na području otoka Murtera, "Žal" nema profesionalnog trenera, a treninzi s trenerima volonterima održavaju se samo tijekom ljeta. Klub je opstao do danas najviše zahvaljujući trudu svojih članova i volontera, ustrajnih u naumu da se ljepote jedrenja očuvaju i prenose na mlađe generacije. Zato se u klubu nadaju da će uskoro zaživjeti i dugo priželjkivana ideja za cjelogodišnjim treningom djece i mladih.

- To bi bilo idealno jer sve uvjete za rad imamo. Desetak je djece u Betini koja su jako, jako zainteresirana za jedrenje, ali ima i djece iz okolnih mjesta koju jedrenje privlači - kaže Rea. U tom slučaju betinski mali "optimisti" ne bi zimi morali odlaziti na jedrenje u Vodice ili Šibenik, već bi i dalje trenirali u svojem "hangaru" i uvali. Dopredsjednica JK "Žal" Kate Šikić Čubrić tomu dodaje da bi se i novouređeni prostor hangara, u što je iz blagajne Općine Tisno u zadnje dvije godine uloženo oko 450.000 kuna, mogao koristiti i za druge vidove sporta i rekreacije.



- Imamo prekrasno uređeni prostor, na katu je teretana ali ima dovoljno mjesta i za jogu ili pilates. Ozbiljno o tomu razmišljamo i vjerujem da ćemo uspjeti u potpunosti 'staviti u pogon' cjelokupni prostor. Također, osim u klasi Optimist, cijelu godinu bi se moglo trenirati i u klasi Laser, bez potrebe odlaska u Vodice - kaže Šikić Čubrić i dodaje da klub ima izuzetno dobru suradnju s Općinom Tisno, koja je i glavi financijer njihova rada i aktivnosti, uz ponešto donacija i članarine.


Najstariji klub na Murteru

Jedriličarski klub "Žal" iz Betine najstarija je sportska organizirana ustanova otoka Murtera, i jedan od najstarijih sportskih klubova u Šibensko-kninskoj županiji. Klub su 20. rujna davne 1950. osnovali grupa betinskih brodograditelja, kalafata, koji su radili u tadašnjem Brodogradilištu "Istok" i mladi entuzijasti iz Betine.
Puno ime kluba u osnivanju bilo je Narodna tehnika Pomorsko-brodarsko društvo "Žal" Betina. Pod tim imenom društvo je djelovalo do 1974. godine, kada mijenja naziv u Jedriličarsko društvo "Žal" i pod tim imenom djeluje do 1985. godine kada ponovno mijenja ime u Jedriličarski klub "Žal" koje nosi do današnjih dana.


Ivan Klarin: Novčano im pomažemo maksimalno

Uprava JK "Žal", na čelu s predsjednicim Anđelinom Jušić - čini se - ne bi se trebala previše brinuti oko financiranja profesionalnog trenera, jer je Općina spremna pojačati sufinanciranje rada kluba na godišnjoj razini.
- Uložili smo znatna sredstva, a to su naša izvorna proračunska namijenjena za sport i kulturu, za uređenje prostora kluba i nema razloga da ih i dalje ne podržavamo. JK "Žal" ima dosta velike aktivnosti kroz povijest, školu jedrenja održavaju svako ljeto, organizirali su prvenstvo Hrvatske u jedrenju, konstantno ulažemo u klub. Kupili smo im i gumenjak i ne mislimo stati.
Do sada godišnje izdvajamo oko 80.000 kuna za rad kluba, a ako bi našli osobu koja bi u klubu radila cijelu godinu, uopće nema problema povećati izdvajanje. Financijski maksimalno pratimo svaku udrugu, svaki klub ili ustanovu kad ona postiže rezultate, a JK "Žal" to čini - kaže načelnik općine Tisno Ivan Klarin.

05. studeni 2024 05:30