U Zvonimirovom gradu puni su ideja: Na Kninsku tvrđavu vozila bi žičara, a turisti bi s Krke svratili u etno-kvart

Knin je grad s pričom. Osim svega što je ostalo zapisano o njegovoj bogatoj povijesti, dosta je, evo, baciti pogled na taj grad negdje s Konja i shvatiti da je riječ o posebnom mjestu.

U Knin će vas dovesti puti koji vode kulturno-povijesnoj i prirodnoj baštini, ali tek ako imate poseban nos za sve to. I pod uvjetom da ne kanite zanoćiti, nešto autohtono pojesti ili pazariti u tom gradu i njegovoj okolici.
Kninsku tvrđavu, sudeći po ulaznicama prodanim po 20 kuna, godišnje posjeti oko 13 tisuća posjetitelja – branitelji i domicili ne plaćaju.

– A od onih milijun i sto tisuća posjetitelja Nacionalnog parka Krka, volio bih vidjeti da ih do Knina dođe barem 50-60 tisuća godišnje – govori Marko Jelić, gradonačelnik Knina koji se dao u stvaranje uvjeta za nastajanje prvo koncepta, potom idejnih rješenja, a na koncu i zaokruženih projekata za prostorno uređenje, revitalizaciju i naposljetku afirmaciju kninskih vrijednosti.

Gradonačelnik Jelić imao je, kaže, sreću što je šest godina bio studentski cimer prijatelju s Arhitekture pa je upijao njegova znanja, a zauzvrat davao ona iz molekularne biologije...
– Zato sam u ovoj priči pošao od onoga koji zna razmišljati o prostoru, a to je naš Kninjanin, diplomirani arhitekt Milan Zoričić. Dugo surađujemo i njegov stil mi je blizak, a blizak je i ovom prostoru: to su čiste linije i organski materijali, jedini koji se uklapaju u ovaj okoliš kamena i vode.

Od Atlagića mosta...

U zamišljenoj priči polazimo od stare gradske jezgre Knina, od Podgrada. To je u kninskoj veduti onaj dio koji se proteže iza Atlagića mosta prema tvrđavi.
Malo tko danas prošeta tim neviđeno atraktivnim zaštićenim dijelom. Možda to i nije loše jer zaštita postoji u konzervatorskom smislu, dok je stvarno stanje čak i pogibeljno! To je svakako najugroženija stara jezgra igdje kod nas! Tamo danas žive dva stanovnika, kuće su popucane "popola", krovovi urušeni, zidovi prijete, okućnice su tek nedavno počišćene od elementarnog smeća, a štakori caruju. No, predio je upravo impresivan, tu se miješa urbano i ruralno u nezamislivo originalnim rješenjima i detaljima.

Zoričić i Jelić svjesni su da je upravo tu problem najtvrđi, a zove se privatno vlasništvo. Neko rješenje gradonačelnik Jelić vidi u ostvarenju prava gradnje i služnosti i principu amortizacije, a u dalekoj budućnosti mogućnošću da se pravi vlasnici s novom gradskom infrastrukturom i obnovljenim kućama vide kao povratnici i pružatelji usluga u tom zamišljenom etno-kvartu.

Arhitekt Zoričić, pak, zamišlja ga kao spoj kućica, konobica, stanova i uslužnih prostora, s pješačkim i kolnim pristupom koji već postoji – odatle se i danas može ući na tvrđavu. No, vidi i žičaru koja bi iz podnožja, gdje može "pristati" i desetak autobusa, mogla "voziti" do Podgrada i tvrđave.
– Premda bi sve to koštalo enormno, čak nam ni novac ne bi bio najveća prepreka. Najveća prepreka su imovinskopravni odnosi i pitanja vlasništva. Zato najviše izgleda za brzi početak realizacije imaju ideje o uređenju i gradnji tamo gdje je Grad Knin vlasnik prostora. A to je, evo, na samoj tvrđavi.

Tamo je arhitekt Milan Zoričić uz recentnu zgradu Muzeja zamislio suvremenu interpolaciju koja se niotkud ne bi vidjela osim iz zraka. Konzervatori su se, govore nam, pozitivno izjasnili o ideji.
– Dobili bismo multifunkcionalnu dvoranu s restoranom, za sadržaje za koje danas u gradu nemamo mjesto: koncerte, predstave, kongrese. Tvrđava bi tu dobila i novi sanitarni čvor, koji je danas loš. Taj projekt, koji će stajati petnaestak milijuna kuna, najizgledniji je za skoro rješavanje, možda za godinu, godinu i pol – govori Marko Jelić.
I nastavlja ovu "šetnju" kninskim prostorom negdje oko slapa Krčića i izvora Krke.

Dinara je hit

– Dinara je postala, da tako kažem, omiljena planina i izletnički hit. A posjetitelji koji danas dolaze do izvora Krke, privučeni ljepotom slapa, atrakcijom cijelog kanjona Krčića s mlinicama, gdje već imamo biciklističke staze, mogu jedino gledati u ruševinu nekad čuvenog restorana. Rješavamo pravne odnose i razrađujemo ideju uređenja, s minimalnim ulaganjima. To nam se nakon tvrđave čini najizglednijim za skoru realizaciju.

U susjedstvu, uz cestu Zagreb – Split, kninska su Šarena jezera. U užarenim kninskim ljetima Šarena su bila jedno od "kupališta" – uz rječice Brzicu i Raljevac. Arhitekt Zoričić i gradonačelnik Jelić, u suradnji s Općinom Biskupija na čijem se području jezera nalaze, tamo redom vide: restoran, bungalove, konjički klub, uz netaknuta jezera građene bazene i akvapark – riječju, rekreacijski centar ugniježđen u sada netaknutoj prirodi...

– Netko će reći – za koga sve to radimo kad je depopulacija očita, zašto uopće idemo u izrade ovih koncepcija, pa i idejnih rješenja? Zato što netko mora, i zato što taj netko mora napraviti prvi korak. Da smo to do sada imali, već bismo ostvarili značajnu prednost. Računamo na ljude koji bi se vratili, i nove koji bi došli kad bi se ovdje nešto počelo "vrtjeti". Prostor je definiran duhom grada i građana – i obratno. Svatko želi živjeti u uređenom prostoru, a ne u deponiju, a uređenje mora nuditi i rješenja za život i rad. Naša je želja barem utrti put, definirati strategije i parametre po kojima ćemo startati – govori gradonačelnik Knina Marko Jelić.