Zapušteni primoštenski hoteli naša su velika sramota

Ne može se živjeti isključivo od turizma! Valja vratiti stari sjaj šibenskome gospodarstvu. Ne mogu Šibenik i županija ovisiti isključivo o dolasku stranih i domaćih gostiju, jer što ćemo kad sezona podbaci?
Jesu li te konstatacije i pitanja samo mantre kojih se ne možemo otresti ili tek nedovoljna informiranost Šibenčana? Tu dvojbu prelamamo u razgovoru s Ivanom Sožom, predsjednikom Županijske gospodarske komore.
– Ja razumijem ljude koji tako govore, jer se turizam u gradu i Šibensko-kninskoj županiji razvija na specifičan način. Posebice u korelaciji s tvrđavama i starom gradskom jezgrom, no istina o šibenskoj gospodarskoj slici posve je drugačija. O tome govore statistički podaci iz prošle, ali i gospodarska kretanja u ovoj godini.

Stalni rast

Možete li svoju tvrdnju potkrijepiti brojkama?
– Turizam čini 14,5 posto ukupnog BDP-a županije. U ostalih više od 80 posto na prvom je mjestu metaloprerađivačka industrija s 30 posto. U zadnje vrijeme osjeća se, primjerice, rast građevinarstva od osam posto s povećanjem dobiti od čak 164 posto. Imamo osjetan porast dobiti i u području proizvodnje elektroenergije ili, jednostavnije, glede prometa vjetroelektrana, o čemu malo tko govori.
Pretpostavka je da je "Impol TLM" generator dobrih rezultata u metaloprerađivačkoj industriji…
– Nije samo riječ o "Impolu". Tu je i "Zagrebmontaža", koja je odavno "zasjela" i na zapadnoeuropsko tržište. A što se tiče "Impola", imponira podatak da se godišnje proizvodi 76 tisuća tona aluminija ili dvostruko više nego prije četiri godina, a s upola manje radnika! U tvrtki koja je prije četiri godina bila pred propadanjem gotovo se svakodnevno otvaraju nova radna mjesta. I meni se njihov srednjoročni plan proizvodnje 250 tisuća tona aluminija godišnje čini posve realnim. No, varate se ako mislite da šibenska metaloprerađivačka i ina industrija ovisi isključivo o velikim tvrtkama. Trenutačno više od 90 posto šibenske industrije čine mala i srednja poduzeća, što izravno sugerira uzlaznu putanju ili permanentan rast proizvodne djelatnosti.

Uspjeh na Podima

Gdje je u toj priči gospodarska zona Podi?
– Naša zona Podi je prvenstveno ili gotovo isključivo okrenuta proizvodnji. Daleko je od drugih gospodarskih zona, gdje dominiraju trgovina i uslužne djelatnosti. Ono malo uslužnih djelatnosti na Podima je opet (ne)izravno vezano uz proizvodnju. Nisu slučajno Podi proglašeni najuspješnijom gospodarskom zonom u Hrvatskoj. Pa tamo je zaposleno više od 1300 radnika. Podi su i prostorno najperspektivniji. Kvadrata za nove tvrtke ima više nego dovoljno.
Ne spominjete NCP Remontno brodogradilište, uz koje ste godinama bili poslovno vezani…
– NCP nema problema s osiguranjem proizvodnje. Ubrzo će zaploviti stoti aluminijski brod izgrađen u toj šibenskoj tvrtki. Ne bih želio da se izjalovi vrlo realan plan o osiguravanju strateškog partnera, dolazak kojega bi NCP učinio definitivno uspješnom i stabilnom tvrtkom.
Kakva je situacija u šibenskom nautičkom turizmu? Godinama ste bili i predsjednik Udruženja hrvatskih marina…
– S 14 marina šibensko područje prednjači na hrvatskoj obali Jadrana. One ostvaruju više od 25 posto prihoda u hrvatskom nautičkom turizmu. No, iskreno rečeno, neki objekti postaju polako zastarjeli. Traže obnovu, dokapitalizaciju. Veliko osvježenje u nautičkom turizmu je nova marina u Pirovcu.

Specifičan problem

Očigledno je da statistika odudara od konstatacija o "lošijoj turističkoj sezoni"!?
– Kad je riječ o županiji, mi smo s nešto više od šest milijuna i 892 tisuće noćenja minimalno uspješniji nego lani. S nadom da će listopad, s obzirom na dobru posezonu i vrijeme, taj podatak barem malo kozmetički uljepšati. Pa ne može se uvijek povećavati turistički promet za pet-šest posto! Bilo je nemalih problema i prepreka ovog ljeta. Dio gostiju ukralo nam je i Svjetsko nogometno prvenstvo u Rusiji. Zaskočila nas je i srpanjska "crna rupa".
Vi vjerujete u dobru posezonu, dok je načelnik općine Primošten Stipe Petrina na HRT-u govorio kako je sezona sve kraća!?
– Vjerojatno je to specifičan problem Primoštena, koji se polako udaljuje od epiteta elitne destinacije. U mojem rodnom mjestu sezona se i neće tako lako produžiti dok se ne obnove zapušteni hoteli. Primošten danas ima upola manje hotelske kapacitete nego prije Domovinskog rata. To je naša zajednička sramota. Ne samo primoštenska.