Prijedlog župana Marka Jelića da se tri Doma zdravlja – po jedan u Šibeniku, Drnišu i Kninu – udruže u jedan, jedinstveni, županijski, kojem bi sjedište bilo u Drnišu, nije prošao na zadnjoj sjednici Županijske skupštine. Nije ga prihvatila njegova vlastita skupštinska većina, u kojoj je najglasniji protivnik ovog spajanja bio Stipe Petrina.
Nezavisna lista primoštenskog načelnika je "senior partner" NL Marka Jelića, a kako već neko vrijeme odnosi između njih dvojice nisu idilični, tako je bilo i očekivano da bi se ovako nešto moglo dogoditi već na prvoj krivini. Petrina je elaborat o spajanju pokopao kao fušeraj koji je trebao poslužiti da autor digne novce, a župan dobije pro forma papir kojim će opravdati svoj potez, pa je Jeliću ponudio da povuče svoj prijedlog i da ga doradi, što je župan odbio. Pa na glasovanju propao.
Javno, nije pokazao preveliku žalost zbog toga – "Što može, može, a što ne može ništa!" – kazao je župan, dodajući da će se to ionako svejedno dogoditi, od 1. siječnja iduće godine, jer zakon ionako predviđa takvo rješenje. Ali, da smo to proveli već sad, uštedjeli bismo od pola milijuna do milijun kuna – kazao je Jelić. A zašto u Drnišu sjedište? – A zašto ne, odgovara Jelić? Točno je na pola puta između Šibenika i Knina, jednako udaljen od oba grada! – branio je svoj koncept župan.
No, da ostavimo politička prepucavanja po strani, ako ćemo ići tom logikom da je Drniš na pola puta između Šibenika i Knina, onda bi najbolje bilo da se i sjedište županije premjesti u njega. Zašto da ne?! Uštedio bi i župan Jelić koji putuje svaki dan – i to nekoliko puta iz Knina i u Knin, i dožupanu Ognjenu Vukmiroviću iz Biskupije bi bilo bliže, s parkingom bi bilo puno manje problema nego na šibenskoj rivi, osobito ljeti. A mogao bi Drniš dodatno od parkinga zaraditi koju kunu, i od svih tih pustih zaposlenih i naroda što se svaki dan slijeva u županijske urede. Živnuli bi i pazar i kafići, Drniš bi se preporodio.
Odakle prostor, pitate? Pa izgradio bi se! Bravo, živnula bi i građevina! Prodao bi se ovaj prostor u Šibeniku, na rivi, za hotel, a kupio višestruki jeftiniji teren u Drnišu. Sama razlika u cijeni mogla bi pokriti trošak gradnje.
Županijska lučka uprava mogla bi biti u Murteru. I ŽUC bi mogao Drniš ili čak u Primošten, jer su tamo najveći broj i kilometraža županijskih cesta kojima upravlja. Što će u Šibeniku, odnosno na Ražinama, kad su tu sve ceste u vlasništvu grada ili države, pod ingerencijom Hrvatskih cesta.
U Rogoznici već postoji ispostava županijskog Upravnog odjela za prostorno planiranje. Zašto ne bi postajala i u drugim općinama? Zato što je u Rogoznici bilo najviše divlje gradnje?
Pa onda ispada da je ona – i divlji graditelji – na koncu s tim i nagrađena. Ne moraju ljudi do Šibenika. Da bismo lakše legalizirali, doći ćemo mi k vama?! A ovi što su (g)radili po zakonu, nek' čekaju! Na koncu, centralizacija se dogodila i u samoj novoj županijskoj upravi – od 13 upravnih odjela, sada ih ima devet. Neki su spojeni. Navodno, zato što su bili neefikasni, kao Upravni odjel za izdavanje građevinskih dozvola.
Mo'š mislit što će sad bit efikasni, kad ih se spojilo zajedno sa – zaštitom okoliša. Što je čisti sukob interesa. Jer kad ovi iz zaštite okoliša odlučuju treba li ili ne treba negdje studija o utjecaju na okoliš, onda ispada da bi pročelnica to trebala u postupku izdavanja građevinske dozvole pitati – samu sebe?!