Zašto Nijemac u Hamburgu, ili Berlinu, ili Münchenu poštuje zakon? Zato što je visok, plav, fin, kulturan, pametan, obrazovan, cijeli onako nordijski tip? Može bit, al' poštuju ga i oni Nijemci koji nisu ni fini, ni kulturni, ni obrazovani, milom ili silom. Dakle, nije ni do kulture, ni do obrazovanja, ni do odgoja, nego je stvar u batini, koja je iz raja izišla. Odgovor je kratak i jasan – zato što moraju! Nemaju drugog izbora! Kao što je kratak i jasan odgovor na pitanje zašto se u nas ne poštuje zakon. Zato što (se) ne mora! Zato ga ne poštuju ni Nijemci, odnosno Njemica, koja je – pisala je ovih dana naša dopisnica Vedrana Stočić – kupila prije nekoliko godina u Kanici kod Rogoznice kuću i sada gradi pokraj nje već treće betonsko mulo! Da se na njoj može sunčati samo ona i(li) njezini gosti!
Nasula je – bespravno, a kako drukčije – more, odnosno pomorsko javno dobro. I na svoj "privatni posjed" ne dopušta pristup nikome! A ako ona ne čuva plažu, čuva njezin pas koji reži na svakog 'ko se približi! I sad se naš svit čudi, komentira tekst iz "Slobodne", i piše po Fejsu – kako to, kako to? A lipo! Vidila Njemica da se konji kuju, pa i ona digla nogu! U Rimu se ponašaj rimski! U zemlji koja ima poslovicu da se ništa ne mora, nego se samo umrit mora, a ima mora za betoniranje koliko hoćeš jedini zakon koji se poštuje – zakon je sile. I pravo jačega! Ko prvi dođe njegovo je! Koja država, koji zakon, koji bakrači! Možeš ti zvat koga hoćeš – zvali su i ovi iz Kanice i Općinu Rogoznica, i Lučku kapetaniju u Šibeniku, i ispostavu u Rogoznici – oni su nadležni za pomorsko dobro. I ništa! I lani su ih obavijestili, pa opet ništa! A i što bi se dogodilo? Ko zna imaju li i auto? Onda, kako ćeš ti sad doć na mulo i kaznit Njemicu, a svi oko nje rade ili su već napravili isto? Izazvat međunarodni incident!? Kako ćeš ženi objasnit da je to zabranjeno, ferboten. Ziben meter aus mer ist ferboten. Kajne bau! 'Kajne bau? – nasmijat će vam se Njemica u brk – "A ove puste kuće šta su sašle u more, pare sojenice, šta one? I sve imaju papire, ales legal? I sve imaju mule! I privatne plaže!"
I šta ćete joj reć, metnite se u kožu bidnih inspektora – "To je bilo prije!" – promucat ćete. Prije čega, nove ere!? Ne, nego legalizacije! Ove zadnje, odnosno, treće, četvrte, pete po redu...
A tek što ćete imati golemih problema da nekom iz uljuđenog normalnog svijeta objasnite uopće šta je to – legalizacija. To vam je, gospođo, kad nitko ne poštuje zakon, kad svi rade bez papira, što im padne na pamet. A onda dođe država i sve ih nagradi. Za kaznu! – "Je l' vi mene zajebajete?" – pitat će vas furešta. "Kamo sriće, gospođo. U nas vam je Alan Ford dokumentarac, priča iz života.
U nas vam takve svi žale. Jadni ljudi. Sirotinja, bez riješenog stambenog pitanja, pa gradila. Lipsala na mišalici. Zadužila se za teren. Gradila na svojoj didovini. I onda se takvima – a to su naši birači, susjedi, rođaci, prijatelji, stranački kolege – dadu papiri, za nešto sitno novca, kao da su radili legalno. I oni preko noći postanu vlasnici milijuna kuna – ne samo kuna, nego i milijuna eura – vrijednih nekretnina. Što su bili drskiji u kršenju zakona, što su gradili bliže moru, više su i profitirali! Takvi onda i nagrade one koji su im to omogućili, pa glasuju za njih, da i dalje ostanu na vlasti. Svoji za svoje.
A ovi drugi građani, koji nisu kršili zakon, koji nisu gradili, koji su čekali dozvole, prostorne planove, oni će biti nagrađeni tako da će od njihova novca i na njihov trošak biti sagrađena infrastruktura – kanalizacija, bolja struja i voda, put, javna rasvjeta – ali ne njima, nego ovim prvima. A na parcelama ovih normalnih, poštenih građana koji su poštovali zakon i propise, neće se moći graditi ni sada ni ubuduće jer će služiti ovima koji su svoje bespravno izgradili, kao besplatan parking ili zelena površina. Pa ne moš sve ni betonirat, jebem mu mater!..."
I da bi utekli od Nijemaca koji se ponašaju kao Hrvati, pošten Hrvat mora se iseliti u Njemačku. Jer, tamo postoji država u kojoj se ne može raditi nikako drukčije nego jedino po zakonu, a ovdje postoji država u kojoj se radi po zakonu samo ako se ne može nikako drukčije.