Zdravko Pilić: ‘Hrvat, zauzeto! Na mista na plaži veća je navala nego na stanove u Kninu, iza Oluje!‘

Svašta se od Ante Baranića može saznati. Šibenčanima je on najpoznatiji kao fotograf i foto – reporter, no bavio se u svom dugom životnom i radnom vijeku Ante svim i svačim – uzgajao je koke nesilice, što je u socijalizmu u kojem je svatko radio nešto sa strane, na crno, bio unosan ‘fuš‘, od kojeg je primjerice jedno vrijeme živio i poznati hrvatski redatelj Antun Vrdoljak. Bio je i auto – mehaničar, ali i vodo – instalater, i to u ono krivo virjeme kada je bilo više meštara nego posla. Danas je, kako znamo, obratno. I valjalo je svaku mušteriju, čak i onu kojoj nisi mogao doći sad odmah, jer si radio na drugom mjestu, čuvati kao oči u glavi. A to, kako ćeš se ti osigurati da mušterija, kada vidi da ne dolaziš danima ni tjednima nakon što si obećao, ne zovne nekog drugog, e to je bila prava umjetnost. Koju su Antu učili stari šibenski meštri, tada stariji od njega mladog.

Dakle, najvažnija bi stvar bila kad ideš pogledati posao, ponijeti sa sobom neke svoje škovace, bagaje i fagote – nekakav plastični probužani sić sa starim cijevima, plastičnim kolinima, stupom. I onda bi to ostavio kod čovika i rekao da ćeš doći do koji dan. Neka alat tute stoji, u tebe. Čim završim eto me, ne beri brigu. I onda bi se to, hvala Bogu odužilo. Mušterija bi bila mirna, jer je držala na pameti – vratit će se meštar, tu mu je alat. A ako bi se i odužilo, mušterija bi se jopet denjala zvat nekog drugog, jer kako će sad tražit drugog meštra, a čovik računa na tebe, alat je svoj kod tebe ostavija. I nisu tako radili samo vodoinstalateri, nego i pituri, koji bi ostavili neki stari važ sa sasušenim ostacima Jupol, četku i rodul koji su bili više za škovace nego za posal, zidari su ostavljali neku staru martelinu i gnjili fratun sklepan od dasaka. Ponekad bi stali i godinama, i na šufitu, čekajući ‘meštra‘ da dođe. I uspješno mu čuvali biznis i zaradu.

Danas se, umjesto meštara, sličnom taktikom služe vlasnici apartmana, soba i kuća za odmor na šibenskoj rivijeri. Koji na plaži, ispod tamarisa ostave stari šugaman, ili spužvastu prostirku za plažu, šezlon koji je više za Bikarac, nego za plažu Lovetovo na Srimi. I samo što na njima ne napišu kao na kućama iza Oluje – ‘Hrvat, zauzeto!‘. Na plaži Lovetovo ovih je vrućih srpanjskih dana bijesna vlasnica apartmana snimila video i objavila ga na TikToku – cila plaža zauzeta šugamanima, šatorima, najrazličitijom štracama, tako reći od zore, od osam ujutro. Svatko je ostavio svoje ‘skovace‘, iu to jo prethodno večeri, bezecirajući tako svoje mjesto na plaži i nadajući se kako ovaj drugi neće micati tuđe stvari. Bijesni Nijemci i Austrijanci, koji su pošteno platili svoj apartman, sada traže od gazdarice da ureduje i osigura im mjesto na plaži. A ona ne može! Plaže je malo, gostiju puno, nema mjesta za sve. Pa onda bijesna gazdarica traži od općinara i komunalnih redara da ureduju, ili čak i sama daje stvari u javnost. Prije bi se zvalo novinare, a sad se evo objavljuje na ‘fejsu‘ ili TikToku. I pita – ljudi moji, šta je ovo došlo? Kako se ovo moglo dogoditi?

A nije se dogodilo ništa posebno, nego je na naplatu došla divlja gradnja iz osamdsetih i devedestih godina, te njezina legalizacija za nešto sitno ili čak i nula kuna od prije nekoliko godina. Zajedno s pustom gradnjom za tržište, po principu što veća izgrađenost na što manjoj parceli. Ali se zaboravilo da plaža ne može ići na kat, ili u visinu, ko zgrade za prodaju, pa sad imamo navalu na mjesto na plaži ko na stanove u Kninu poslije Oluje 1995. godine. I sada je sva povika na komunalce, koji bi tu - kao - trebali uvesti reda, i skidati po noći šugamane, s pomorskog javnog dobra u općoj uporabi, pod prijetnjom kazni. Moš mislit što će to dati ploda, i što će ih oštetiti.