Živnula migrantska ruta u zaleđu županije. Sve je više tih nevoljnika, u šleperima ih čekaju kriminalci, likovi s Interpolove tjeralice

S dolaskom proljeća i kopnjenjem snjegova ponovno je zaživjela migrantska ruta preko Dinare.
Na desetke, pa i stotine nevoljnika iz Sirije, Afganistana, kao i još niza zemalja Istoka i Afrike, u svakodnevnim su pokušajima da se preko nepristupačnog terena i donedavno zapuštenih staza što iz susjedne Bosne i Hercegovine vode preko najviše hrvatske planine dokopaju toliko željene Europe.

– Išli su oni preko tijekom cijele ove zime, ali ih je sada neusporedivo više. Otac mi se gore šetao s djecom i naišao na njih četvoricu. Nije bilo nikakvih problema, ali ni ugodno. Odbačene robe i ostataka hrane imate na sve strane tu oko nas – govori nam jedan mlađi stanovnik Kijeva, iznenađen što ova tema nema više prostora u hrvatskoj javnosti.

Ušli, nisu razbili...

– Nema tome više od desetak dana da je naša policija tu nedaleko uhvatila 120 migranata. Čekala su ih dva šlepera, a jedan od vozača bio je lik s Interpolove tjeralice. Sve je to jedan dobro uhodan posao, kriminal, na kojemu neki zgrću velike pare. Samo ne daj Bože većih problema. Za sada je sve stalo na tome da su ušli u par kuća u Cicvarićima, jednom zabačenom zaseoku u Podinarju, i ostavili malo nereda. Istina, ništa nisu razbili – veli ovaj naš sugovornik.

Osim Kijevljana, susret s migrantima u vrletima Dinare imali su i pojedini domaći planinari. Na takvu mogućnost neke su prethodno upozorili policajci koji – što u uniformama, što u civilu – motre na dugački planinski masiv koji se pruža gotovo od Sinja pa sve do Knina. Zvonimir Šimunović Kana, predsjednik Hrvatskoga planinarskog društva "Sinjal 1831", potvrđuje nam da su s proljećem opet postale prohodnima rute što kreću s rubova Livanjskog polja i šireg područja Bosanskog Grahova.

– Na stazi koju mi koristimo i ide prema vrhu, Sinjalu i Glavašu, rijetko viđamo migrante, vjerojatno zato što je Dinara u tom dijelu teža za svladati. Ima ih više prema kninskoj strani. Tamo postoji i put prohodan za auto. Provezao sam se njime nedavno i vidio dosta odbačene robe i drugih stvari koje su koristili migranti – navodi Šimunović.

U Kijevo, prvo veće mjesto nakon što se spuste s Dinare, migranti ne zalaze. Daleko je, kaže agilna načelnica Lidija Slavić, to još od nekakve rijeke ljudi.

– Ako ih je netko vidio sporadično, jedan, dva, tri puta, to vam je to. Nije da je invazija. Ja o tome ne dobivam službena policijska izvješća, jer je to posao domovinske sigurnosti. Naša suradnja je jako dobra, ostavljamo ljude da rade svoj posao, a uistinu ga rade. Kad god se spusti noć, termalne kamere nadziru po Dinari i Podinarju. Od Mirkovića do Brezovca i dolje do Sinja, sve je pokriveno kamerama. U ovoj priči najveći problem su prodane duše našeg društva koje organiziraju grupni prijevoz tih ljudi. Radi se o pojedincima koji se upuštaju u takvu vrstu kriminala, šleperom ih kupe, voze, ali ih redom uhvate – komentirala nam je načelnica, koja je i sama čula za nedavni slučaj u kojemu je 120 migranata zatečeno pod ceradama dvaju šlepera.

Na fotografiji: Lidija Slavić, načelnica Kijeva
 

Ante Čizmić/Cropix

Molili ga kruha

Slična iskustva imaju i u Kninu.

– Otkad je sve to krenulo, ne znam da sam tu u gradu vidio, prepoznao, ni jednog migranta. Ali da ih u okolici ima, ima ih. Koliko je to, ne mogu reći, niti znam. Stalno mijenjaju rute kojima se probijaju preko Dinare. Dioklecijanov put je samo jedan od njih. Naša policija je jako dobro opremljena i sve to jako dobro uprati – navodi gradonačelnik Marko Jelić.

– Mi u gradskoj upravi nismo zaprimili ni jednu informaciju da bi netko od građana imao bilo kakvu neugodnost s tim ljudima, pri čemu mislim na nasilje, krađu... Tek je jedan čovjek koji živi gore u pograničnom području s BiH, na području Strmice, ispričao da su mu po noći znali kucati na prozor i moliti ga da im da kruha. Normalno, pomogli biste svakome. Jedina pritužba koju smo dobivali u nešto većem broju ticala se otpada. Kada se spuste, migranti odbacuju staru i uzimaju odjeću koju nose u ruksacima, čak i potpuno novu, zapakiranu. Preodjenu se u šumama blizu Knina ili uz ceste. Naši ljudi koji obavljaju javne radove skupljali su to i čistili iza njih, kao i djelatnici Hrvatskih šuma, jer ono što nije pod našom jest pod njihovom nadležnošću – navodi Jelić.

Na fotografiji: Marko Jelić, gradonačelnik Knina
 

Nikola Vilić/Cropix

Što kažu u policiji? U četvrtak prijepodne smo PU šibensko-kninskoj uputili mail s pitanjima je li s dolaskom proljeća oživjela migrantska ruta preko Dinare, koliki je broj osoba zatečen u ilegalnom ulasku u RH na tom području od početka godine, kao i jesu li zabilježena kaznena djela, ali do zaključenja ovog izdanja nismo dobili njihov odgovor.

'Šute i klimaju'

"Game" ("igra"), kako migranti nazivaju svoj pokušaj prelaske granice, pod Dinarom se nastavlja. Želja za životom u EU-u očito je jača od svega, ali i odlučnost naše policije da ih u tome zaustavi.

A da se pita kijevsku načelnicu, ona bi lako našla rješenje:

– Treba li Europi ljudi? Ako treba, a očito treba, neka odu lijepo avionima po njih u Tursku, Siriju... I to je najhumaniji način preseljenja. Ovo što se radi nema veze s demokracijom, ljudskim pravima. Došli smo do toga da ljudi love ljude. Ne znam što se želi postići. A i ovakva vanjska politika, u kojoj nema tko što za reći, već svi u vlasti šute i kimaju! Ali ja to ne mogu komentirati, ipak sam premala.