Dalmatinski kuhar bez dlake na jeziku o sezoni, svom poslu, škrtarenju na osoblju... Otkriva nam kako u jednom radnom danu zna pripremiti i do tisuću raznih obroka

Sjedamo za stol poznatog restorana u gradu i naručujemo jelo.

Špica je, vrijeme večere, oko 21 sat i stolovi su puni ljudi. Nižu se sljedovi, predjela, hladna jela, juhe, salate, glavna jela, riba, meso, špageti, morski specijaliteti, deserti, vina, digestivi... Sve stiže kao po traci, u nekom savršenom slijedu, a dogodi li se slučajno da netko ili nešto taj slijed poremeti – to je ravno kakvoj ovećoj katastrofi.

U restoranu mora biti sve savršeno, od stola, besprijekornih čaša, pribora za jelo, do konobara i čitave atmosfere. I naravno – jela. Jer zbog toga smo tamo, u restoranu.