Demanti, reagiranja, opravdavanja: najčešće su tako, u posljednje dvije godine i nešto sitno, završavale priče o rekonstrukciji solinske Širine, najprometnijeg križanja u Hrvatskoj (s onim u Stobreču, nema niti godinu dana da su iz Hrvatskih cesta objavili službene rezultate analize prometa po kojima tim pravcima prođe 50-ak tisuća vozila dnevno, ljeti znatno više!) čije novo prometno rješenje nikako da zaživi.
Još u siječnju 2022. godine je DIV grupa – da, da, za one koji slabije znaju poslovnu scenu, u pitanju je korporacija koja je vlasnik Brodosplita, škvera čije je sjedište odnedavno u Zagrebu zbog nekakvih pravnih začkoljica, povezanih sa svojedobnim problemom predstečaja i stečaja, s Tomislavom Debeljakom na čelu – uvedena u posao vrijedan oko 25 milijuna eura. Pohvalili su se tada i oni, naravno, te na internet stranicama DIV grupe sve fino opisali: Jadranska magistrala, rečena D8, rekonstruirat će se u dužini od 990 metara, a sastoji se od dodavanja novog mosta između postojećih razmaknutih kolnika na koji će se, iz pravca Kaštela, dolaziti ‘deniveliranim prijelazom preko postojećeg raskrižja Širina i rijeke Jadro mostom duljine cca 506 metara‘. Rečeno je i kako će križanje Širine zadržati svoju funkcionalnost.
Dodali su i neke tehničke detalje čeličnih konstrukcija koje će počivati na upornjacima i stupovima.
E, upravo na tim upornjacima i stupovima je sve zapelo, a ne može se reći da se tako nešto nije očekivalo. Za nosive stupove projekta ovog tipa treba naime, prosječni student prve godine Građevine to zna, zakopati malo dublje temelje. A cijeli projekt se radi nekoliko stotina metara od reprezentativnih ostataka Salone, antičkog središta ovih prostora koji je u vrijeme prosperiteta brojio 60-ak tisuća stanovnika! Pa je bilo prilično logično očekivati da će se ‘otkriti‘ nova arheološka nalazišta...
O tome svjedoče jedni drugi ostaci, znatno svježiji: na brzoj cesti od Kaštela prema Solinu, magistrali dakle, par stotina metara prije samog semafora na Širini kod onog bunkera, još uvijek se mogu pronaći tragovi betona od stare ceste s kojom se prije 30-40 godina namjeravalo napraviti nešto slično, zaobići gužvu na velikom križanju. No, tada su meštri zaključili, kao i dobar broj privatnih solinskih građevinara i investitora, da se ne isplati dublje kopati jer tko zna na što se može naići. U smislu arheologije, jelte, a kad se jednom uključe konzervatori, onda tek isplativost svake investicije postaje upitna.
Dobro to znaju u Solinu, ali informacije su kasno stigle u sjedište HC-a ili im se učinilo da će lako taj dio prebroditi. Eto, nisu. Arheološka istraživanja traju već više od dvije godine, što se i moglo očekivati, jednim ne baš brzim tempom, kakvim valjda već arheološka istraživanja idu. Za razliku od današnjeg ritma života i zahtjeva za novim prometnicama.
Iz HC-a su prošle godine objasnili i da su proveli javni postupak nabave za drugu tvrtku specijaliziranu za arheološke iskope, ‘zbog povećanja obujma posla i na traženje i uvjete konzervatora‘. Malo su arheolozima u ove dvije-tri koronaške godine odnemogli i loši vremenski uvjeti, no uglavnom su vozači i prolaznici preko Širine lako mogli steći dojam da se tamo ne radi baš ništa. U redu, postavljene su oznake i trake oko iskopa, ali to bi bilo to.
Nedavno se doduše na Širini radilo na sanaciji oštećenih dijelova kolnika, što spada u tekuće održavanje, no kao i da se jedan bagerić nešto pomaknuo ovog petka, angažirao na nekakvom poslu usred arheoloških iskapanja. Veliko je pitanje međutim kad će konkretnije krenuti radovi na cijelom projektu – arheolozi su došli kao naručeni za izvođača koji je tako dobio predah dok ne stabilizira svoje poslovanje/postojanje, jer je nad Brodosplitom i DIV Grupom protekle dvije godine visio mač bankrota – iako su prije mjesec dana na Gradskom vijeću Solina pokušali doznati konkretne odgovore.
Doznali smo tada od predstavnika HC-a kako su se tri puta mijenjali arheološki uvjeti te da su konzervatori u veljači dali posljednje uvjete zbog kojih je potrebno izvršiti ‘preprojektiranje temeljenja, odnosno pilona‘. Navodno bi radovi, zapravo, trebali započeti u travnju. Tako je najavljeno, ali najavljivani su mali milijun puta do sada, i nisu započeli pa nikom ništa.
Možda samo još mala, malecka napomena: predviđena duljina radova je dvije godine, kad se jednom krene u posao. To je pod uvjetom da izvođač, Debeljakova tvrtka, ispoštuje sve rokove. Nekako nije teško zamisliva situacija u kojoj sve stane na pola posla (pogledati pod MORH i posao s ophodnim brodovima), a tek onda smo svi zajedno, s turistima i prijevoznicima, u teškom sr...
