Katastrofalni požar koji je prije nekoliko dana pogodio Omiš i njegovo priobalje ostavio je iza sebe veliku materijalnu štetu, brojne ozlijeđene osobe i, što je najtragičnije, jedan izgubljeni ljudski život. Nakon dramatičnih sati u kojima su se vatrogasci, žurne službe i brojni građani borili s vatrenom stihijom, u javnosti se sve više otvara i pitanje koliko je sustav bio spreman za požar takvih razmjera, te je li se moglo učiniti više kako bi se njegove posljedice ublažile.
Na temu požara oglasio se i predsjednik Gradske organizacije HDZ-a Omiš Ivan Kovačić, koji je u svojoj reakciji najprije izrazio duboku sućut obitelji poginule osobe te poželio brz i uspješan oporavak svima koji su u požaru zadobili ozljede. Posebnu je zahvalnost uputio vatrogascima i svim pripadnicima žurnih službi, kao i građanima koji su se uključili u spašavanje i pomoć ugroženima.
– Od srca hvala onima koji su po tko zna koji put živote i dobrobit drugih pretpostavili vrijednostima vlastitih života i vlastitog zdravlja – poručio je Kovačić, zahvalivši vatrogascima na njihovoj hrabrosti i požrtvovnosti. Zahvalio je i svim nesebičnim ljudima koji su se, svatko na svoj način, uključili u akciju spašavanja i pomoći onima čija su imovina i životna egzistencija bili ugroženi.
Međutim, nakon riječi zahvale uslijedila su i znatno ozbiljnija pitanja. Kovačić smatra da se o ovom požaru ne smije govoriti isključivo kroz prizmu herojske intervencije nakon njegova izbijanja, nego i kroz pitanje preventivnog djelovanja i odgovornosti onih koji upravljaju gradom.
– Znam da nije zgodna prilika i da se ovo što ću reći može krivo protumačiti, ali osjećam obvezu istupiti ne samo kao osoba koja je preuzela političku odgovornost u gradu, nego i kao stanovnik omiškog kraja koji, poput brojnih drugih građana na ušću Cetine, nakon ovog događaja osjeća gorak okus – ističe.
U svojoj reakciji podsjetio je na to da ovogodišnji požar nije prvi veliki požar koji je pogodio područje Omiša i okolnih mjesta. Prema njegovim riječima, od 2000. godine na tom je području bilo više velikih i katastrofalnih požara, dok se posljednji veći požar dogodio sredinom prošle godine na području Piska, Marušića i Mimica.
Kovačić se prisjetio i velikog požara iz kolovoza 2003. godine, koji je po razmjerima bio sličan aktualnom događaju, ali tada, kako navodi, nije ušao toliko duboko u grad niti je bilo ljudskih žrtava. Podsjetio je i na požare koji su područje zahvatili tijekom ljeta 2009., 2017., 2018. i 2021. godine, posebno ističući područja Piska, Marušića, Mimica, Lokve Rogoznice i Stanića. Upravo zbog takve povijesti požara, Kovačić postavlja pitanje je li preventivna zaštita na području Omiša provedena u dovoljnoj mjeri.
– Svaka jedinica lokalne samouprave i ostale odgovorne službe dužne su na osnovi požarne ugroze donijeti i provoditi plan preventivne protupožarne zaštite – dodaje Kovačić, te potom postavlja niz konkretnih pitanja na koja, smatra, javnost ima pravo dobiti odgovore.
Pita se jesu li na ugroženim područjima reducirane borove šume, kako površinski tako i lokacijski, ondje gdje predstavljaju opasnost za zdravlje i imovinu stanovnika. Otvara i pitanje protupožarnih prosjeka i koridora, broja novih protupožarnih putova, izgradnje vatrogasnih vodosprema s odgovarajućom infrastrukturom i hidrantima, te ulaganja u sustave daljinskog vizualnog nadziranja posebno ugroženih područja.
Jedno od pitanja koje posebno naglašava jest i postoji li elaborat o požarnoj ugrozi za područje općine Omiš te, ako postoji, što je na temelju njega konkretno napravljeno.
Kovačić upozorava na to da se protupožarna zaštita ne može svesti samo na nabavu opreme i intervenciju kad požar već izbije. Slikovito to uspoređuje s kućom u kojoj postoje loše električne instalacije koje svakog trenutka mogu izazvati požar, a vlasnik, umjesto da ih popravi, odluči samo kupiti vatrogasni aparat.
U tom kontekstu odbacuje mogućnost da bi se eventualni nedostatak preventivnih aktivnosti mogao opravdavati nedostatkom novca. Smatra da sredstva kojima raspolaže lokalna samouprava ne bi trebala biti opravdanje, te da je ključno pitanje određivanja prioriteta, znanja, organizacije i zalaganja.
Njegova reakcija, kaže, stoga nije usmjerena prema vatrogascima i operativnim službama. Naprotiv, upravo njima čelnik omiškog HDZ-a upućuje najveću zahvalu. Njegova kritika odnosi se na, kako smatra, dugoročni sustav prevencije i odgovornost lokalne politike da se na temelju iskustava iz prethodnih godina učini sve što je moguće kako bi se rizik smanjio prije nego što dođe do nove katastrofe.
Požari koji su posljednjih desetljeća pogađali omiško područje, upozorava Kovačić, trebali bi biti dovoljan razlog da se protupožarna zaštita ne promatra kao povremena aktivnost koja dolazi na red tek uoči turističke sezone, nego kao kontinuirana obveza.
U završnom dijelu svoje reakcije Kovačić ponovno zahvaljuje svim vatrogascima, žurnim službama i građanima koji su pomogli tijekom požara.
– Još jednom od srca hvala svim vatrogascima i žurnim službama, hvala svim nesebičnim ljudima koji su doprinijeli tome da ova katastrofa ne bude veća – poručio je.
Istodobno odgovornost za buduće postupanje stavlja pred one koji donose odluke i upravljaju lokalnom zajednicom.
– A onima koji svoj posao nisu odradili kako treba, neka bude pouka da vlast nije samo čast, nego i odgovornost za druge pred Bogom i ljudima, pa je ne bi trebalo olako shvaćati ni prihvaćati – zaključuje Kovačić.
Nakon tragedije koja je pogodila Omiš i okolna mjesta, pitanje koje ostaje otvoreno nije samo kako sanirati nastalu štetu, nego i kako spriječiti da se sličan scenarij ponovi. Za stanovnike područja koje je već više puta bilo izloženo velikim požarima, preventivna zaštita, održavanje šumskih i protupožarnih koridora, pristupačnost terena, osiguravanje vode za gašenje, nadzor ugroženih područja i pravodobna reakcija nisu samo tehnička pitanja. Riječ je o pitanjima sigurnosti ljudi, njihove imovine i budućnosti cijelog kraja.
Upravo zato Kovačićeva reakcija, osim političke kritike, predstavlja i poziv da se nakon smirivanja situacije ozbiljno analizira što se događalo prije, tijekom i nakon požara, te da se na temelju utvrđenih činjenica donesu konkretne mjere. Jer zahvaliti onima koji su u najtežim trenucima branili živote i imovinu jest nužno, ali jednako je važno učiniti sve da se njihovim herojskim intervencijama u budućnosti mora pribjegavati što rjeđe.
Za Omiš, koji se već desetljećima suočava s velikim požarnim rizicima, sada bi stoga trebalo uslijediti razdoblje ozbiljnog preispitivanja i planiranja. Pitanje više nije samo koliko će vremena trebati za obnovu onoga što je vatra uništila, nego i hoće li iskustvo još jednog katastrofalnog požara napokon biti iskorišteno za stvaranje snažnijeg, sustavnijeg i učinkovitijeg modela preventivne zaštite. U protivnom bi, upozorava Kovačić, svaka nova tragedija mogla ponovno otvoriti ista pitanja – tek nakon što vatra već učini ono što je najteže i najskuplje spriječiti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....