Priča o jednom busu i vožnji koje nije zapravo niti bilo. I što u svemu imaju dva eura, kojih također nije bilo...

Krenem tako, nema tome davno, iz Splita u Makarsku autobusom.

Nije mi to stalna ruta - dapače, autobusom u Makarsku nikad prije nisam išla. Putovanje od svega uru i nešto, a ispalo poučno, ne može poučnije.

Kartu za autobus jedne prijevozničke tvrtke kupila sam online. Primijetit ćete sintagmu "jedne prijevozničke tvrtke"; u početku, kad su se događaji oko tog kratkog putovanja tek zakotrljali, imala sam čvrstu namjeru navesti o kojemu se prijevozniku radi. Ali kasnije sam se predomislila.

Objasnit ću i zašto.

Kartu kupim online, za 13 sati.

Pred odlazak, na onoj sklepotini od splitskog kolodvora hoću potvrditi je li sve u redu, ide li autobus za Makarsku po redu vožnje, kad ono - ne ide! Odnosno, u tu uru nema autobusa, ide u jedan i pol. Dolazi iz Zagreba.

- Ali ja imam kart...