Dok se posljedice velikog požara na Pelješcu i u Omišu još zbrajaju, ponovno se otvara pitanje koje se svake godine vraća s početkom sušnog razdoblja: kako održavati goleme površine zemljišta koje su zarasle i neobrađene?
Na Pelješcu odgovor nije potrebno tražiti u nekakvoj budućoj tehnologiji. Tamo ga već desetljećima imaju i to na četiri noge.
– Neka dođu ovdje kod mene i vide kako su ovce i koze očistile teren – kaže nam Josip Antunović iz Kune Pelješke, dugogodišnji uzgajivač koza, ovaca i magaraca.
Antunović na svom gospodarstvu uzgaja autohtonu hrvatsku šarenu kozu i dubrovačku rudu, autohtonu pasminu ovaca čiji je opstanak godinama bio ozbiljno ugrožen. Njegovo je gospodarstvo već godinama primjer kako se stočarstvom može održavati tradicionalni način života na krškom terenu. Obitelj Antunović ima i veliko iskustvo s uzgojem magaraca, a njihov se posao proteže i na proizvodnju hrane, sira, kravljeg mlijeka te, onog najpoznatijeg, magarećeg mlijeka.
Koze brste
Za njega je zato ideja da bi se koze i ovce mogle sustavno koristiti za čišćenje zapuštenih površina, pa čak i kao dio protupožarne prevencije, vrlo jednostavna.
– Koze brste raslinje, a ovce pasu travu. Onda ništa ne može izgorjeti – kaže.
To, naravno, nije doslovno jamstvo da požar neće izbiti. Ali Antunović govori o onome što vidi svaki dan jer životinje uklanjaju vegetaciju koju bi, u sušnom razdoblju, vatra mogla pretvoriti u gorivo.
I upravo je u tome bit cijele priče o "rent-a-kozama" jer ne treba izmišljati ono što već postoji.
Ideja da se stada organizirano koriste za održavanje terena nije nova. U svijetu postoje tvrtke koje iznajmljuju koze za čišćenje zaraslih površina, a u Europi se ciljano napasivanje sve više promatra kao jedan od alata za smanjenje količine gorivog materijala u krajoliku.
U Hrvatskoj je posebno zanimljiv istarski primjer. U dokumentima Grada Pule već se pojavio prijedlog svojevrsnog "odreda koza" – registra vlasnika i mogućnosti da građani koze koriste za čišćenje svojih parcela, uz ideju da se usluga organizira i s pomoću aplikacije.
No Antunović upozorava da Hrvatska još nije ni blizu toga da bi takav model postao ozbiljna usluga.
– To je dobra ideja, ali mi smo daleko od toga – kaže.
Zašto?
Jer prije nego što se počne govoriti o aplikacijama, najmu stada i protupožarnim koridorima, treba riješiti ono što je puno jednostavnije – omogućiti ljudima koji se već bave stočarstvom da normalno rade.
Antunović ne govori napamet. Njegove životinje već rade upravo ono što bi se od sustava "rent-a-koza" očekivalo.
– Neka dođu ovdje kod mene i vide kako su ovce i koze očistile teren. Koze brste ono što ovce uglavnom ne diraju – grmlje, draču i različito raslinje. Ovce su učinkovitije u održavanju trave i niskog raslinja. Zajedno tako rade ono što bi na velikoj površini inače morali raditi ljudi i strojevi – reći će.
Antunović je već imao i konkretno iskustvo s korištenjem stada za čišćenje terena. Prije nekoliko godina govorio je kako je dio svojih ovaca "iznajmljivao" za čišćenje područja kod Stona. Tada je opisao da je desetak ovaca u mjesec dana napravilo više nego dva radnika.
To je možda najbolji argument zašto bi ideja mogla imati smisla jer ne govorimo o teorijskom projektu, nego o nečemu što je na Pelješcu već isprobano.
Meso, mlijeko i čisto područje
Antunović u tome vidi još jednu prednost.
– U takvim projektima imali bismo mesa, mlijeka i čisto područje sigurno od požara – govori.
Drugim riječima, životinja ne bi bila samo sredstvo za održavanje zemljišta. Istodobno bi proizvodila hranu i održavala tradicionalnu poljoprivredu.
To je posebno važno na područjima gdje se zbog napuštanja sela i starenja stanovništva sve manje zemljišta obrađuje. Jer najveći problem nije samo u tome što je neka parcela neuredna. Problem nastaje kada se stotine takvih parcela spoje u jedan neprekinuti pojas trave, grmlja i šikare.
Tada požar ne poznaje granice katastarske čestice.
Izgorjele tisuće loza i maslina
Koliko je taj problem stvaran, Pelješac je ponovno osjetio ovoga kolovoza.
Veliki požar izbio je 14. kolovoza kod Kune Pelješke. Zbog jakog vjetra brzo se širio, a na požarište su upućena četiri kanadera i sve raspoložive vatrogasne snage.
Požar je potom zaustavljen, a vatrogasci su ostali na terenu zbog opasnosti od ponovnog rasplamsavanja. Vatrogasci su na svu sreću uspjeli obraniti ugrožene kuće i dio vinograda, ali je vatra na pojedinim područjima mogla u vrlo kratkom vremenu uništiti tisuće trsova.
Upravo na takvom terenu Antunović upozorava na problem koji prethodi požaru.
– Evo pogledajte ovaj požar na Pelješcu. Izgorjele su tisuće loza i maslina. Sve zbog susjednih parcela koje se ne obrađuju i koje su zapuštene.
To je, prema njegovu mišljenju, srž problema.
Nije dovoljno urediti vlastiti vinograd ako je odmah do njega parcela na kojoj desetljećima raste šikara. Vatra će lako prijeći granicu.
Čak i ako bi se ideja o organiziranom korištenju stada prihvatila, Antunović upozorava da posao nije tako jednostavan kao što zvuči.
– Kad bi se koze tako pustile, trebalo bi ograditi područje i sve pripremiti. Stado se ne može jednostavno pustiti na tuđe zemljište i očekivati da će se životinje same pobrinuti za sve.
Treba riješiti vlasništvo nad parcelom, pristup, ogradu, vodu, nadzor životinja i njihovo premještanje. Treba znati i što se želi postići, uklanja li se trava, grmlje, drača ili kombinacija različitih vrsta vegetacije – napominje Antunović.
Koze nisu zamjena za vatrogasce niti mogu same napraviti protupožarni pojas u svakoj situaciji, ali na određenim terenima mogu napraviti ono što je teško postići strojevima. Pogotovo na kršu.
Ali, problem nije u kozama. Problem je u ljudima. I tu Antunović dolazi do svoje glavne primjedbe.
– Kod nas u Hrvatskoj administracija i birokracija želi ukinuti i ove životinje koje imamo, a kamoli da nove nabavljamo – rezolutan je.
Njegova kritika nije nova. U ranijim razgovorima upozoravao je na administrativno opterećenje koje prati stočarstvo i na probleme s proizvodnjom hrane za životinje. Obitelj Antunović godinama uzgaja brojne životinje, među njima upravo autohtonu dubrovačku rudu i hrvatsku šarenu kozu.
Dubrovačka ruda pritom nije obična ovca. Hrvatski savez uzgajivača ovaca i koza navodi da je riječ o pasmini ograničenoj uglavnom na dubrovačko primorje, otoke i zaleđe, koja je donedavno bila ugrožena, ali je zahvaljujući angažmanu uzgajivača stabilizirala populaciju.
Za Antunovića je zato teško razumljivo da se istodobno govori o revitalizaciji ruralnih područja, očuvanju autohtonih pasmina i prevenciji požara, a ljudima koji drže životinje posao postaje sve složeniji.
Istra se pokrenula, Dalmacija čeka
Istra je u toj priči o kozama kao čistačima prostora otišla nešto dalje.
Tamo se posljednjih godina ozbiljnije govori o korištenju ispaše za održavanje krajolika i protupožarnu zaštitu. Postoje i projekti povezani s očuvanjem istarske koze, a u planskim dokumentima pojavila se ideja o organiziranom "odredu koza".
No Antunović vidi još jedan problem.
– U Istri se nešto pokrenulo po ovim pitanjima, samo što kod njih nema tko raditi, nedostaje radne snage. To je druga strana iste priče. Čak i kada postoji novac, zemljište i dobra ideja, netko mora držati životinje.
A upravo je stočarstvo među djelatnostima koje najteže podnose nestanak ljudi sa sela.
Desetljećima smo napuštali ekstenzivnu poljoprivredu i stočarstvo. Parcela za parcelom ostajala je bez čovjeka i stoke. Ono što je nekada održavalo krajolik – ovce, koze, magarci i ljudi – nestajalo je. A sada, kada se suočavamo s ekstremnim požarima, ponovno otkrivamo da su upravo te životinje mogle imati još jednu važnu funkciju.
Ne kao vatrogasci već kao čistači terena prije nego što se vatra razbukta.
Pelješki primjer pritom pokazuje da ne treba čekati neku posebnu tehnološku revoluciju. Stado već zna što treba raditi.
– Koze brste, ovce pasu, jednostavnije ne može biti – zaključuje Antunović.
Problem je samo kako organizirati ljude, zemljište i sustav da životinje mogu nastaviti raditi ono što su na ovim prostorima radile stoljećima, pa možda i Hrvatska dobije svoje "rent-a-koze" koje će prostor čistiti prije vatrogasaca i kanadera.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....