Tijekom sada već kultne Dancing street u Starom Gradu među dobro raspoloženim gostima vidjeli smo i dvoje dobro obučenih. Svi su ostali nosili robu iz ovog stoljeća, no ta su dva gospodina nosila odjeću iz pretprošlog tisućljeća.
Pitali smo ih zašto su obučeni u antičku odjeću, očekivali smo neki besmisleni odgovor. Dobili smo ga, ali u njegovu besmislu je sav smisao. Stupanjen prema onome što jesi briše se svaka potreba za otkrivanjem smisla, barem kao odredišta.
Put postaje smisao, samospoznaja postaje put. A noseći pred sobom fenjer samootkrivenja, koraćajući svojim putevima ljudi kao Frank Geza i Hugues Di Ceva osvijetle i puteve koji se sretnu s njihovima.
Razgovarali smo s jednim od njih, Frank Geza nam je ispričao svoju priču, Hugues bi tu i tamo uskočio s nekom upadicom...
Glazbenik, vitez, lik iz mitologije...
- Kad sam bio u školi, uvijek sam govorio da želim biti glazbenik, želim biti vitez i želim živjeti poput lika iz fantazije, gotovo kao glavni junak iz stripa, filma ili mitologije.
I to sam i ostvario. Pridružio sam se austrijskoj vojsci, postao pravi vojnik, a zatim i časnik. Dakle, ne govorim samo u teoriji - ja to stvarno živim. Uz to sam postao profesionalni rekonstruktor povijesti i stručnjak za living history. Pozivaju nas diljem Europe da držimo predavanja na konferencijama ili organiziramo festivale žive povijesti.
Sudjelujem u projektu u Španjolskoj i ostatku Europe u kojem rekonstruiramo način borbe rimskog konjaništva te rad s konjima. Bavim se i povijesnim mačevanjem, koje također podučavam. Organiziram festivale, sviram rimsku i irsku glazbu, studirao sam glazbu pa sam i etnomuzikolog. Dakle, ostvario sam i san da budem glazbenik. Sve što sam kao dijete želio - uspio sam ostvariti.
Imam dva benda. Jedan je prilično poznat u Irskoj i Škotskoj te nastupamo na festivalima pred publikom od desetak tisuća ljudi. Nekad je publika manja, ali redovito nastupamo i prilično smo poznati u svijetu keltske narodne glazbe. S drugim bendom izvodimo više povijesnu glazbu.
Neposredno prije dolaska na Hvar bili smo u Belgiji, a zatim u Njemačkoj na konferenciji. U Belgiji smo izvodili kaskadersko jahanje za jednu predstavu, potom smo otišli u Italiju, sudjelovali u rekonstrukciji povijesne bitke, gdje sam osvojio turnir u mačevanju. Nakon toga smo u Sloveniji organizirali još jedan festival žive povijesti, a zatim smo došli ovdje jer sam dobio ponudu da na Hvaru predajem Odiseju i vodim radionice žive povijesti za djecu u sklopu terenske škole.
Mislim da je to stvarno sjajno.
Sada sam ovdje kako bih upoznao ljude i cijeli projekt. Već sam se obvezao vratiti se na jesen, na sljedeća tri mjeseca, kako bih stekao novo iskustvo. Nisam učitelj u klasičnom smislu riječi, uglavnom djelujem u akademskom svijetu, ali ovo je izvrsno iskustvo. Volim otok, volim ljude i kvalitetu života ovdje, tako da mi je drago što ću nekoliko mjeseci provesti na Hvaru.
Kako ljudi reagiraju kada vas vide u rimskoj odori?
- Iskreno, upravo smo ovdje na Hvaru doživjeli najviše pozitivnih reakcija, i to više nego bilo gdje drugdje gdje smo bili. Na takve reakcije smo navikli, ali ovdje ih je bilo posebno mnogo. Ljudi su nam spontano prilazili, baš kao i vi, i razvijali su se vrlo zanimljivi razgovori. Nisu to bili samo površni susreti, nego stvarno kvalitetni i zanimljivi razgovori. To nam je bilo izuzetno lijepo iskustvo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....