Doba je godine kad o vatrogascima razmišljaju i oni koji se ne znoje gledajući njihov kalendar na zidu… Ljeto je i već smo prošlog tjedna imali veliki požar na otoku, koji je testirao spremnost ljudi i stanje opreme otočnih vatrogasaca.
Zanimalo nas je u kakvom su zapravo stanju vatrogasna društva po otoku pa smo nazvali zapovjednika DVD-a Hvar i zapovjednika vatrogasaca otoka Hvara. Škare Nikola otkrio nam je da je stanje u Hvaru na visokoj razini, no i ukazao na promjenu u pristupu radu koji su nove generacije donijele.
Nekome s tri čiste u glavi, tko ne živi samo da bi vidio kako susjedu krepava krava na žutome travnjaku, čuti kako se prije radilo je šokantno.
Koliko ste spremni za požarnu sezonu? Imate li dovoljno opreme, ljudi i svega što vam je potrebno? Kakvi su protupožarni putovi i predstavljaju li turisti dodatni rizik?
– Što se nas tiče, dobro smo opremljeni. Imamo opreme, imamo ljude i sve što nam treba. Protupožarni putovi su oko 95 posto očišćeni, a za njihovo održavanje zadužene su Hrvatske šume. Mogu reći da većinom imamo gotovo novu opremu i prezadovoljan sam svime što imamo. Govorim o razini DVD-a Hvar. Za ostala društva ne bih govorio u njihovo ime.
Ovdje u Hvaru imamo svu potrebnu opremu – za gašenje na moru, u kršu i u svim drugim uvjetima. Imamo školovane ljude i, iako se uvijek pojavi poneki problem, sve se rješava u hodu. Evo, već tri-četiri dana smo na požarištu iznad Svete Nedjelje. Požar je praktički ugašen, a sada gasimo ono što još tinja.
Problem radne snage
Jesu li turisti dodatni izvor opasnosti? Događa li se da izazovu požar nepažnjom?
– Vrlo rijetko. Dogodi se, ali puno rjeđe nego prije.
Koji su vam danas najveći problemi u radu?
– Iskreno, nemamo nekih većih problema. Opreme imamo dovoljno, a ono što je danas najveća razlika u odnosu na prije jest suradnja svih društava. Svi smo kao jedna velika obitelj. Čim negdje izbije požar, svi odmah idemo pomoći jedni drugima. Prije dvadesetak godina to nije bilo tako. Tada bi svatko uglavnom gasio na svom području. Danas, ako gori u Starom Gradu, dolazimo svi. Ako gori kod nas, dolaze oni. Svi smo zajedno na terenu i zajedno se borimo s vatrom. Po meni je to danas najvažnija promjena.
Što se tiče opreme, u posljednjih 15 godina vatrogastvo se jako dobro opremilo. Tko kaže da nemamo opreme, nije u pravu. Imamo je i ja sam, kada govorim o našem društvu, u potpunosti zadovoljan onim čime raspolažemo. Jedini problem su nam niske plaće, ako se nastavi ovako, ako naš radnik bude i dalje mogao zaraditi samo 1300 mjesečno dok se u sezoni nude mnogo bolje plaće na drugim mjestima, dogodine nam možda neće imati tko raditi.
Zarasli putovi
Nazvali smo i gospodina Romana Radonića koji je glava DVD-a Jelsa. I tamo je situacija dobra, no može biti bolja. Osjeti se da se u Jelsi mora više razmišljati o novcu nego u Hvaru.
Koliko ste spremni za požarnu sezonu? Imate li dovoljno opreme, ljudi i svega što vam je potrebno?
– Uvijek nešto nedostaje. Ne mogu reći da je sve idealno jer imamo poteškoća, ali uglavnom smo dosta dobro pokriveni. Tehnika je dobra. Vozila su već malo starija, osim novih cisterni koje smo nabavili. Ostala vozila imaju gotovo 20 godina, ali su potpuno funkcionalna i u dobrom stanju. Što se ljudi tiče, kao i svake godine, uvijek ih nedostaje. Trenutačno imamo 16 zaposlenih tijekom sezone, uz operativne dobrovoljce pa nas ukupno bude oko 30.
Kakvi su protupožarni putovi? Jesu li dovoljno održavani?
– Nisu baš u najboljem stanju. Ima ih dosta koji su zarasli i godinama nisu održavani kako bi trebali biti.
Povećava li dolazak turista broj intervencija i rizik od požara?
– Svako povećanje broja ljudi znači i povećanje rizika. Već sada, prije vrhunca požarne sezone, imamo više intervencija nego inače. To vrijedi i za šumske požare i za druge vrste intervencija. Evo, iza nas je osam dana velikog požara iznad Svete Nedjelje, a zasad je, srećom, stanje mirno. Nadam se da će tako i ostati.
Za servis na kopno
Na što biste posebno upozorili kada je riječ o radu vatrogasaca na otoku?
– Najveći problem su financije. Borimo se, uspijevamo nabaviti što nam treba i održavati sustav, ali uvijek nedostaje novca. Financira nas lokalna samouprava. Za sezonske vatrogasce država, općina sufinancira 50 posto bruto plaće. Međutim, tu su i brojni drugi troškovi koji nisu vezani samo uz intervencije. Imamo prijevoz pitke vode, održavanje vozila, servise i sve ono što je na otoku znatno skuplje nego na kopnu.
Samo servisiranje kamiona znači odlazak trajektom, što povećava troškove zbog prijevoza, čekanja i vremena. Danas je sve poskupjelo. Dvjesto eura danas praktički potrošite u vrlo kratkom vremenu, a nekad je to bio ozbiljan iznos.
Kako je organizirano financiranje dobrovoljnih vatrogasnih društava?
– Svako dobrovoljno vatrogasno društvo zasebna je pravna osoba i udruga građana. Svi pripadamo Hrvatskoj vatrogasnoj zajednici, ali od države dobivamo vrlo malo sredstava. U najvećoj mjeri ovisimo o lokalnoj samoupravi. Ako je općina financijski slabija, tada su u problemima i vatrogasci, kao i ostale općinske ustanove i tvrtke. Sve ovisi o mogućnostima pojedine općine i njezinu proračunu. Ne može dati više nego što ima. Naravno, postoje razlike među sredinama. Neka društva imaju više sredstava i bolje su opremljena jer djeluju na području bogatijih gradova ili općina.
Nedostaje li vam još nešto od opreme?
– Nedostaje cijevi jer u svakom većem požaru dio njih se ošteti ili pukne. Samo na ovom posljednjem požaru uništen je velik broj cijevi. Dio opreme povremeno dobijemo preko države, ali većinu ipak moramo sami kupovati. Uz to, vozila su stalno pod velikim opterećenjem. Danas mi je jedan kamion bio na servisu, drugi također pokazuje znakove istrošenosti. Takav je posao – tehnika je neprestano na terenu i troši se – rekao je Roman Radonić iz DVD-a Jelsa.
Na kraju se samo možemo nadati da će biti manje požara i manje intervencija.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....