StoryEditorOCM
OtociNIJE JE ŠTEDJELA

Marković ‘opalila‘ pljusku Rinčić: Vodiš Rijeku, a popustila si pred ulicom koja ti ustašuje. Oni ti vode grad, a ne ti

Piše SPLIT SD
23. srpnja 2026. - 14:06
Cropix, Screenshot
Prati slobodnadalmacija.hr na Googleu

Nakon što je Grad Rijeka prije nekoliko dana naredio uklanjanje murala HOS-a na Škurinjama, mural je, podsjetimo, ponovno u potpunosti obnovljen. Obnovu su organizirali pripadnici Armade, uz sudjelovanje hrvatskih branitelja. Osim vraćenog dijela s grbom HOS-a, obnovljen je i ostatak murala, izvještava Fiuman. Nisu bila sporna braniteljska obilježja, ali jest natpis iz doba zločinačke NDH "Za dom spremni". 

image

NOVA TV

Tijekom radova osvježeni su i prošireni drugi dijelovi murala, uključujući motive posvećene Vukovaru i Kninu te elemente koji odaju počast 111. i 128. brigadi Hrvatske vojske. Cjelokupna kompozicija dodatno je obogaćena novim ilustracijama, koje, podsjećaju građani koji su prijavili mural, nisu sporne, sporan je samo natpis "Za dom spremni". 

Antifa Rijeka je potom objavila i video.

"Fašistički huligani salutiraju i Mussoliniju i Paveliću u Rijeci za vrijeme obnove ustaškog HOS-ova murala koji grad Rijeke briše po treći put. Bezakonje na koje policija zatvara oči", napisali su riječki antifašisti.

POGLEDAJTE VIDEO:

O svemu se očitovala i supetarska gradonačelnica Ivana Marković koja je sličnu rabotu spriječila na Braču. Ona je poručila da branitelji zaslužuju sve naše poštovanje, ali ustaškim povicima nema mjesta, kao ni samoinicijativnom izboru i bojanju gradskih zidova kako kome padne napamet. Marković je sada uputila i poruku riječkoj gradonačelnici Ivi Rinčić:

– U slučaju Rijeke, ulica se izborila za vođenje grada. Ne procedura. Ne institucije. Ne zakon. Sila.

I to ne bilo kakva ulica, nego ona koja otvoreno prezire procedure i pravila, uzvikuje ustaške i fašističke pozdrave, a pritom se poziva na stvaranje hrvatske države kako bi opravdala vlastite postupke. Savršena satira.

Što je sljedeće? Hoće li ulica donositi prostorne planove? Upravljati javnim površinama? Odlučivati koje će se odluke provoditi, a koje neće.

O muralima neću. Totalno obezvrijeđivanje temeljnih vrijednosti. O njima sam već rekla sve što sam imala.

Ali o poštivanju procedure i onoga na što smo prisegnuli kao dužnosnici: hoću. I ponovit ću, koliko god nekima zvučalo otrcano:

"Prisežem svojom čašću da ću dužnost gradonačelnika obavljati savjesno i odgovorno i da ću se u svojem radu držati Ustava Republike Hrvatske, zakona i Statuta Grada, poštivati pravni poredak te da ću se zauzimati za svekoliki napredak Grada i Republike Hrvatske."

To nije formalnost. To je temelj javne dužnosti.

Nažalost, ovo je demonstracija sile i poruka svima drugima da zakoni i pravni poredak popuštaju pred pritiskom ulice.

Gradonačelnica više nema politički autoritet voditi grad ako odluke ne donose institucije, nego oni koji su glasniji i spremniji na pritisak. U tom trenutku više ne služi svim građanima, nego onima koji su pokazali da svoju volju mogu nametnuti mimo demokratskih procedura.

I to je možda najslikovitiji primjer današnje Plenkovićeve Hrvatske: Hrvatske dvostrukih konotacija, selektivne primjene zakona, političkog kukavičluka, žetoniranja, Beroša, Sopti, Mikuljića…

Od vrha do dna – napisala je Marković. (Facebook status OVDJE)

‘Stvarati dojam kako se bez HOS-a Hrvatska ne bi obranila nije primjereno

Ante Nazor, povjesničar kojega iznimno cijene branitelji, za Glas Istre svojevremeno je istaknuo: "Stvarati dojam kako se bez HOS-a Hrvatska ne bi obranila nije primjereno". 

Naime, gledajući strogo formalno, na početku postojanja Hrvatske obrambene snage (HOS) bile su paravojni sastavi Hrvatske stranke prava (HSP). Imale su svojeg glavnog zapovjednika, koji je ujedno bio čelnik HSP-a, i Ratni stožer s načelnikom. 

Na temelju oskudnog arhivskoga gradiva o HOS-u može se pretpostaviti da je osnovan krajem lipnja 1991., te da su postrojbe HOS-a različite jačine postojale gotovo svugdje gdje je postojala i neka podružnica HSP-a, primjerice, u Bjelovaru, Bogdanovcima, Jastrebarskom, Koprivnici, Makarskoj, Novskoj, Ogulinu, Osijeku, Vinkovcima, Vukovaru, Zagrebu i Županji, rekao je povjesničar Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata.

Kako kaže, najveća i najpoznatija postrojba HOS-a, s najmanje četiri satnije, bila je Deveta srednjodalmatinska bojna HOS-a "Rafael vitez Boban" sa sjedištem u Splitu. Dio pripadnika HOS-a, posebice tadašnje vodstvo HSP-a, u ideološkom smislu pozivao se na Nezavisnu Državu Hrvatsku (NDH) i nosio odore sa simbolima te države, zbog čega je HOS dobio mnogo veći prostor u medijima no što je značio na hrvatskom ratištu, dodaje, i to posebice u srbijanskim medijima čiji je cilj bio kompromitirati Republiku Hrvatsku i onemogućiti njeno međunarodno priznanje.

S obzirom na to da postojanje bilo kakve vojne formacije izvan sustava OSRH nije bilo politički i vojno prihvatljivo, HOS se nastojalo ukinuti ili uklopiti u sastav ZNG-a i HV-a, što je 1992. realizirano, podsjeća.

Dio njih zadržao je ambleme HOS-a sve do kraja rata. Sve to znao je i predsjednik Tuđman, koji je crne odore, odnosno znakovlje i pozdrav HOS-a, kao i pozivanje na NDH, opravdano smatrao neprihvatljivim i štetnim za budućnost RH, no razumio je ratne okolnosti u kojima se tada nalazila Hrvatska, ističe Nazor.

I drugi povjesničari navode da u odnosu na ukupan broj hrvatskih branitelja, njih (HOS-a) u RH nije bilo mnogo, sveukupno vjerojatno ne bi popunili jednu brigadu, no bili su hrabri sudionici teških borbi i išli su u najteže bitke. To im svi priznaju, međutim danas ih se iskorištava kako bi se, tumače analitičari, ponovno oživio ustaški sentiment. 

Kroz postrojbe HOS-a u Hrvatskoj tijekom 1991. prošlo je oko 3100 ljudi. Nazor kaže da HOS, dakle, nije bio presudan za obranu i pobjedu Hrvatske u Domovinskom ratu, kao što su to bile gardijske brigade HV-a i specijalne jedinice MORH-a i policije, pa stoga preuveličavati njegovu ulogu u Domovinskom ratu u odnosu na spomenute postrojbe i stvarati dojam kako se bez HOS-a Hrvatska ne bi obranila nije primjereno.

Niti je primjereno na javnim okupljanjima posvećenim događajima iz Domovinskoga rata isticati samo simbole HOS-a, a ignorirati simbole spomenutih postrojbi. Također, kad je riječ o simbolima i zastavama, može li hrvatskom narodu biti svetija neka druga zastava od one koju su hrvatski vojnici podignuli 5. kolovoza 1995. na kninskoj tvrđavi tijekom oslobodilačke operacije "Oluja"?! To je zastava pobjede, slobode i demokracije, ističe.

Cijeli tekst iz Glasa Istre možete pogledati OVDJE

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
23. srpanj 2026 14:07