Do lokacije ‘pod Sv. Nikolom’ dovukli smo se terencem, pretrnuli na svaku šiljatu okuku, zavrtjeli očima na svaki rikverc, a kada dođete pod vrh, tu skoro do same južne strane kape Hvara, pa uđete u vinograd s kosinom koja muči ravnotežu, zapitate se s koliko truda se tu obrađuje loza, jer stroj tu ne može doći, sve ostaje na rukama i mašklinu
Male bobe, a puna šaka sladora, kada ih probate, imate dojam kao da ste uronili u teglu slatkog života. Kažu ljudi koji o vinogradarstvu i vinarstvu znaju puno da se na nekim posebnim lokacijama, kao što je ova pod hvarskim vrhom ponad Svete Nedjelje, rađa grožđe kakvog ima u tek nekoliko dalmatinskih vinograda.
Do lokacije ‘pod Sv. Nikolom’ dovukli smo se terenskim pick-upom, pretrnuli na svaku šiljatu okuku, zavrtjeli očima na svaki rikverc s pogledom dolje u vrtoglavu dubinu. Makadam je to koji ne preporučujemo ljudima slabih živaca i onima u patnji od visine. Ali kada dođete pod vrh, ako dođete, tu skoro do same južne strane kape Hvara, pa uđete u vinograd s kosinom koja muči ravnotežu, ubacite u kadar oka Palagružu, Korčulu, Vis i Šćedro, tada samo duboko udahnete.
Te male ljubičaste bobe, slatke kao šećer na trsu, postaju šlag na kraju. Mariju Jeličiću Purku, 27-godišnjem vinaru, prvom čovjeku poznate vinarske kuće “Hvar Hills”, u čiji smo vinograd zagazili nakon 20-minutne vožnje od pet kilometara na sat, u malo smo vremena pojeli jedno dec plavca malog. “Ćapamo” modre grozdove, misleći što li je to u ljudima toliko ludo bilo da su na ovoj vrtoglavini prije tko zna koliko desetljeća sadili lozu. Mogli su i lakše odabrati.
– Mogli su, ali to ne bi bilo to. Ovo je taj sukus, tu na ovoj zemlji s glinenom sastojinom, na kosini od 70 stupnjeva, na ovom suncu rađa se odlično grožđe. To je taj južnohvarski plavac mali. Svaki dobar vinar će vam ovako kazati, iz dobroga grožđa može se roditi i najbolje i najlošije vino. Ali iz lošega grožđa dobrog vina nema. A ovdje na Pod sv. Nikole lokaciji, u starom vinogradu s lozama koje broje više od 50 godina, stvara se ta kvaliteta. Po mome mišljenju, Sveta Nedjelja je definitivno uz Dingač najbolja vinogradarska pozicija za ovu sortu. Ovo je top topova, mikrolokacija, u kojoj loza zasađena na strmim terenima, tako izraženog nagiba, daje ono najbolje od sebe – pojašnjava nam Mario.
Pa pregledava grozdove, zadovoljan je okusom. Sve ide po svom planu, sve u pravcu dobre plavčeve jematve koja već u tijeku. Kaže nam kako su vinogradi ovakve vrste muka živa za obrađivanje. Ne može ovdje ući stroj, ma kakvi. Motika je ovdje jedina ispomoć. Pa udri njom gore, dole, leđa pognutih, a boli svaka žunta, a sunce pali, pali. Ali taj plavac mali... To je čudo. I još malo i ovo će grožđe pažljivo krenuti u vrgoračku vinariju, u kojoj “Hvar Hills” prerađuje nektar.
I onaj iz njihovih vinograda, kao i onaj koji im stiže s nasada kooperanata. Ove godine u preradi “Hvar Hillsa” moglo bi se naći 70-ak tona, 30 tona manje od brojki iz prošlih sezona, kao direktan rezultat aktualnih problema u vinogradarskom segmentu. Baš nam je imao puno toga za ispričati. I razriješiti bitnu dvojbu: hoće li ova godina po pitanju loze, vina biti pamćena kao dobra, loša, gdje je istina?
– Već se neko vrijeme čuje kako bi se ova godina mogla po pitanju kvalitete označiti kao nešto lošija. Mislim kako je bila i nikada zahtjevnija s obzirom na čudnovatu turističku sezonu, općenito praćenu poprilično neuobičajenom prodajom vina. U usporedbi s lanjskom izvanrednom, definitivno je malo manje dobra. Usporedio bih je s 2014., koju ćemo također pamtiti po izrazitim vremenskim neprilikama i velikoj količini oborina. Ova godina je bila puna ekstrema, od velikih oborina u svibnju i lipnju do ekstremno visokih temperatura u srpnju i kolovozu. Sve se to, naravno, odražava na život i ponašanje loze, koja je poznata po tome da ne voli velike ekstreme. No oduprla se nedaćama, ove bobe govore kako je bila jača od svega. A sada zašto neki uporno tvrde da imamo lošu godinu? Ne znam. Možda to znači pripremanje terena za povećanje cijena kod određenih vinara? Vidjet ćemo – mudro će Mario.
Od gradilišta do vinograda
“Hvar Hills” poznata je vinogradarska i vinarska kuća splitske obitelji Jeličić Purko, koja se u svom poslovnom portfelju bavi investicijskim ekstenzijama u građevinarstvu, hotelijerstvu, ugostiteljstvu. U nekom trenutku obitelji se otvorila mogućnost kupnje hvarskog vinograda od 30 hektara. Zapuštenog, ali s ogromnim potencijalom, koji se nalazi na zemljištu površine 240 hektara.
– Završio sam ekonomiju i, priznat ću vam, nisam nikada mislio da ću se baviti vinarstvom. Ali još od djetinjstva, od mojih djedova koji su imali vinograde, u meni je tinjala ta ljubav. Iz te silne njihove ljubavi prema zemlji koja se s njih prenijela na mene, stvorila se ozbiljna priča, na koju su i oni zasigurno jako ponosni. Gledao sam ih kako to oni rade, upijao. I kada se ukazala ova poslovna ponuda, obitelj ju je prepoznala kao dobru investiciju. U postupku preuzimanja našega prvog vinograda logično se nametnula spoznaja kako bi najbolje bilo da ja preuzmem taj dio posla. Na kraju krajeva, to je i bila moja ljubav. I tako sam krenuo, već sam deset godina u ovom poslu. Doslovce sam od temelja prošao sve segmente – govori Mario.
Nakon toga stigli su i drugi vinogradi, neki su kupljeni od njihovih dotadašnjih kooperanata. Takav je vinograd iz Svete Nedjelje. Broj su pojačali i preuzimanjem 3,5 hektara zapuštenih vinograda “Dalmacijavina”, s kojih će se nakon berbe čupati stari trsovi i saditi bijele sorte bogdanuša, pošip, nešto prča ili, kako domaći kažu, parča, te grka u tragovima. Prč je sorta locirana za hvarsko područje. I zanimljiva je jako, kao i bogdanuša koja se polako vraća u modu. I vrijeme joj je, bogdanuša ima izraženu povijesnu vrijednost, pila se, kaže Mario, na bečkom dvoru, na kojem su je prepoznali kao vino visokih kiselina i niskog alkohola. Štoviše, postojalo je pravilo da, koliko god vinograda domaćin imao, u kućanstvu je mogao ostaviti tek galon vina po osobi za svoje potrebe. Ostalo se transportiralo na dvor.
’Bogomdana’
– Bogdanuša, kako su joj naziv dali Hvarani, sinonim je za pridjev “bogomdana”, pila se na feštama velikih pobjeda dvora i crkvenih blagdana. Ta će sorta u poslovnoj perspektivi uz pošip biti zasađena na sjevernoj hvarskoj strani. Za plavac mali predviđeni su lokaliteti s našeg 30-hektarskog vinograda u kršu. To je sorta koja u ovakvim iznimnim godinama pokazuje žilavost. Kod nas se sadi na stabalcu, zbog čega u takav vinograd ne možete ući strojem – veli Mario.
Kompletno preuzimanje velikog vinograda od 30 hektara “Hvar Hills” je zaključio 2015. godine. Prvi put na tržište sa svojom etiketom izlaze 2017., s preradom koja je rađena u jednoj hvarskoj vinariji. Nezadovoljni razinom rada, preseljavaju preradu u vrgorački kraj, u iznajmljenu vinariju u koju se dovodi sve grožđe s vlastitih i kooperantskih lokacija. Tu se radi prerada, odležavanje, buteljiranje te distribucija prema tržištu. “Hvar Hills” ima puno veće strateške planove, među ostalim, gradnju moderne hvarske vinarije, jedinstvene po izgledu i po mogućnostima u Dalmaciji, Hrvatskoj.
Moderni kompleks s pogledom
– Bit će to poveliki objekt kapaciteta od 200 tisuća boca, u kojem će biti kompletna proizvodnja, kušaonice, restoran, objedinjavanje s turističkom ponudom. Vinarija će se nalaziti na ulazu u starogradski čuveni povijesno zaštićeni Ager. Bit će to izvrsna priča, projekt koji će pratiti svjetske trendove. Financijski će biti “težak” između tri i četiri milijuna eura, što će se osigurati i putem europskih fondova. Bit će to nevjerojatna dodana vrijednost hvarskoj proizvodnji i turističkoj ponudi, a nama, “Hvar Hillsu”, omogućit će najnaprednije tehnološke uvjete. I, što je važno, skraćivanje transporta boba do Vrgorca, što je iznimno važno za očuvanje savršene kvalitete materijala – veli prvi čovjek “Hvar Hillsa”.
Iz modernog kompleksa pogled će pucati na Starogradsko polje, ali i na vinograd sa sortama bogdanuša i pošip. “Hvar Hills” će ovim potezom osigurati poziciju jednog od najznačajnijih imena u ovoj branši, ne samo zbog količine grožđa u njihovoj proizvodnji, već i kvalitete vina s etiketom koju nosi. Gradnju vinarije kao ključne točke pratit će i novi nasadi, ali i izgradnja vinske ceste koja će njihove vinograde povezati u “Hvar Hills” cjelinu. Ova tvrtka već sada ima 30 tisuća boca u proizvodnji. Uz pozamašne zalihe i planiranu proizvodnju, kaže Mario, premostit će se razdoblje do 2025., kada se planira otvaranje vinarije, s prvom berbom u 2026. godini.
– Ima tu još jedna bitan dio, onaj vezan uz podizanje kakvoće hvarskog vinogradarstva i vinarstva, njegovo pozicioniranje na nacionalnoj i međunarodnoj sceni, certificiranje te isticanje oznake izvornosti. To su iznimno bitne stvari na kojima svi mi zajedno kroz naše udruge moramo raditi, osobito s ciljem postizanja oznake izvornosti. Ona je bitan segment koji opravdava cijenu proizvoda, daje poziciju brenda na tržištu, nudi zaleđe što priča priču o svakom našem vinu. Treba nam zajednički angažman, snažna promocija upravo kako to rade vinarske snage iz Italije, Portugala, Francuske, Španjolske. I mi to možemo jer imamo savršene mikrolokacije – savjetuje Mario.
Oznaka teroara
Drugim riječima, to znači da naša najbolja vina moraju postizati istinsku, višu cijenu i tako konkurirati na vanjskom tržištu. Vino od slatkih boba iz Svete Nedjelje, s mikrolokaliteta kakav se rijetko nalazi, treba u svojoj oznaci nositi pojašnjenje teroara u kojem je poniklo. Zaštićenom oznakom čuva se tradicija, štiti proizvod, ponekad i od samih pripadnika ove branše. Vrijeme je za promjene koje će uvesti red u kaos, prekinuti tradiciju uvoza stranih vina koja se prodaju pod naša. I država bi, slažu se vinari, tu trebala uvesti konkretne mjere.
– Primjerice, u talijanskoj regiji Piemonte donesen je zakon koji štiti njihove teroarske sorte. Tako se treba raditi. Nažalost, brojni divni vinogradi propadaju zbog nedostatka radne snage, zbog nevoljnosti mladih da se njima bave, nepoštovanja zakona, tradicije. Vrijeme je da se tome stane na kraj, a jedan od prvih koraka je i upijanje priča malih ljudi, vinogradara iz obitelji u kojima su se i generacije prije bavile tim poslom. I vrsnih kooperanata, nalik našem Šimi Lovrinčeviću, jednom od najpoznatijih, najvećih vinogradara iz Svete Nedjelje. On bi na tu temu toliko toga mudrog imao za reći. To bi bio dobar početak u valu promjena – veli Mario.