Nema od toga dva mjeseca kad sam posljednji put pohodio biskupa u miru moje Hvarske biskupije, msgr. Slobodana Štambuka u Svećeničkom domu u Splitu, i kad je bilo vidljivo kako Ocu nebeskome moj Selčanin može otići za dan ili dva, tjedan ili dva, mjesec ili dva...
Nisu prošla dva mjeseca i hvarsko-bračko-viški umirovljeni biskup u srijedu ujutro 27. rujna ispustio je duh.
Ne samo zbog toga što smo iz istoga mjesta, bračkih Selaca, pa su nam još i dvori djetinjstva nedaleko jedan od drugog, nego mi je tijekom 80-ih godina bio i “pomoćni župnik”, budući da sam tri ljetna mjeseca u komadu provodio kod majke u Supetru, gdje je on bio župnikom.
A često je on dolazio i u Selca, za koja je uvijek bio vezan debelim kadenama emocijâ. I kad je zaređen za biskupa, uza sve poštovan...