Kad nas je Katija Vučetić pozvala na Božićni bal u Hvaru koji su organizirali Javna ustanova u kulturi HVAR 1612, TZ Hvar i Grad Hvar, nije nam se baš išlo. Kiša, kraj godine, nedjelja, još gore, nedjelja navečer. Bal je počinjao u 19, a to je pet i pol sati nakon što su Plodovi zemlje završili. To je već vrijeme za kakao na kauču…
Ali kiša je malo stala, pa smo se uputili u Hvar, koji je bio življi od očekivanog. Većinom zbog popriličnog broja djece koja su se zabavljala na klizalištu. Bilo je relativno hladno pa ne čudi što kućice nisu bile prepunjene u tom trenutku.
Mi smo u najstarije pučko kazalište u Europi stigli minutu prije početka programa. Predugo smo se zadržali na mandraču promatrajući površinsku mirnoću kamenog grada…
Na ulazu u kazalište dočekala nas je gužva, prvo su pušteni oni s kartama pa i svi zainteresirani. Po količini ljudi koji su tražili mjesto u kazalištu dalo se zaključiti da nas čeka kaos.
No, kad smo već došli, odlučili smo pokušati pronaći mjesto s kojeg ćemo dobro vidjeti i čuti nastup. Imali smo sreće, uhvatili odlično mjesto i sjeli.
Onda su “neka dica” počela svirati
Na maloj pozornici pojavio se “Orkestar mladih glazbenika” sastavljen od perspektivnih studenata glazbenih akademija u Hrvatskoj. Orkestar je vodio dirigent Matija Fortuna i od prvog tona bilo je jasno da imaju apsolutnu pozornost svih u kazalištu. Bilo je teško odvojiti pogled od svirača i dirigenta koji su djelovali kao jedan organizam, različita tkiva, različite funkcije; isti cilj – oplemeniti zimsku večer u Hvaru.
Sudeći po pljesku koji se do pozornice prelijevao iz cijelog kazališta, mladi glazbenici su uspješno obavili zadatak. Onda se na pozornici pojavio tenor Bože Jurić Pešić i na nekoliko minuta ukinuo disanje u kazalištu. Nakon njega je isto, no ženstveno elegantno, učinila i mezzosopranistica Antonija Teskera. Na kraju su izveli duet, a nama su se tijekom njihovih nastupa po glavi motale dvije stvari:
“Pa kad ovi ljudi dišu?” i, važnije, “Ne mogu vjerovati koje blago je ovo kazalište u Hvaru. Ovo je privatni koncert.”
I stvarno je bilo tako. Dovoljno blizu pozornici da nas Bože "pljune", sjedili smo hipnotizirani i upijali energiju. U drugim gradovima bilo bi nemoguće dobiti mjesto u takvom kazalištu, to bi kazalište bilo privatno ili za odabrane, naročito na mjestu na kojem se do statusa drži kao što se drži u Hvaru.
Jedno od najvećih blaga Hvara
Ali Hvar ima malo, intimno kazalište koje publici daje osjećaj da umjetnici nastupaju samo za njih, u njihovu dnevnom boravku. Zato ne čudi što je kazalište sinoć bilo puno, što bi mogao biti motiv organizatorima da Božićni bal postane dio zimske tradicije.
Prošli Božićni bal u Hvaru organiziran je prije pet godina. Tada dio postave Folklornog društva Šaltin nije nastupao jer su bili premladi. Sada su cure stasale pa je jučer plesni dio programa otvoren uz kontradansu u izvedbi mladih dama iz Šaltina. Nakon cura, na scenu su stupili odrasli koji su otplesali valcer.
Time je službeni dio programa okončan, a orkestar je nastavio svirati kako bi i publika imala razloga zaplesati. Na prvu se činilo kao da će svi ostati zalijepljeni za svoja mjesta, no kada je jedna mala curica pokazala hrabrost, za sobom je povukla i mnoge starije.
Organizatori su nam prije bala rekli: “Nadamo se da će se netko iz publike ipak dignuti i htjeti plesati.” Iskusni ljudi, svjesni koliko je teško aktivirati publiku, imali su razloga za sumnju, no atmosfera je bila toliko elegantna i ugodna da je svakim trenom postajalo sve teže ne gaziti nikome na prste na plesnom podiju.
Čak je i nas parket počeo dozivati, pa smo brže-bolje, kao netko tko je već 10 godina oženjen, otišli doma i spasili se od: “A šta je, s Hvarankama si tija plesat na balu? Sa mnom nikad nećeš da plešeš!” Oni koji su ostali su se mogli družiti uz ples i pjenušac i tako nastaviti uživati u blistavoj zimskoj večeri u dalmatinskoj lanterni kulture.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....