Prava drama odvijala se jučer ujutro u Sumartinu na otoku Braču. Naime, mještani su se okupili i izrazili nezadovoljstvo zbog bespravnih i neovlaštenih radova koje provodi fratar Luka Norac Kero u neposrednoj okolici crkve i samostana u Sumartinu, koji je inače i zaštićeno kulturno dobro.
Kako doznajemo od mještana, fratar Norac Kero planira na tom području napraviti parkiralište, a kako bi taj naum ostvario, već je počeo s rušenjem stoljetnih suhozida i drveća u okolici samostana, i to, kako kažu, bez dozvole konzervatora. Osim suhozida, koji je već počeo uništavati i rušiti, mještani Sumartina ostali su i bez bora ispred crkve, starog više od 200 godina. Sve to nagnalo je mještane da se okupe kod crkve, u vrijeme kada su znali da na sastanak dolazi konzervatorica.
– Čekali smo konzervatoricu da joj predamo potpise mještana koji se protive ovom uništavanju kulturne i zaštićene baštine. Pokušali smo razgovarati i sa svećenikom, ali nije nas htio primiti. Skupili smo 205 potpisa i pristojno čekali, svećenik nam nije dopustio da sudjelujemo u razgovoru između njega i konzervatorice da čujemo što se događa.
Nakon njihova razgovora i mi smo odlučili čuti o čemu je riječ i porazgovarati s konzervatoricom. Tada je svećenik grubo nasrnuo na našeg sumještanina, zgrabio ga za ruku i urlao "idi ća, ovo je moje". Da ga mi nismo pridržali, možda bi i pao kad ga je gurnuo – iznijela nam je detalje Lada Lemo, mještanka Sumartina.
Od konzervatorice su na kraju doznali kako je obustavila radove zbog nedostatne dokumentacije i zbog toga što nema razrade projekta i dozvola za sve te spomenute radove. Kako nam objašnjava Lemo, konzervatori su zaduženi za očuvanje samostana, zidina i crkve, a osim što dira u to, svećenik ruši i drveće koje mu smeta.
– Nema ni zaštitne ograde ni oznake da je gradilište. On je sve radio na svoju ruku. Srušio je bor star više od 200 godina, za koji se zna da ga je posadio fra Andrija Ante Kačić Miošić kad je bio tu. Na tom je boru nekad bilo zvono kojim se djecu pozivalo na vjeronauk u crkvu. Posjekao ga je u kasne sate da nitko od mještana to ne bi mogao vidjeti, a ni reagirati – govori nam Lemo.
‘Boli me sve to‘
– Mještanin sam koji je više od 50 godina radio i pomagao oko crkve, zato me toliko i boli to ponašanje i to što rade. Sve radi na svoju ruku. Prošli petak radovi oko ovih suhozida krenuli su predvečer, u kasnijim poslijepodnevnim satima, kad ne rade ni institucije, ni općina ni policija, baš kao i s borom, u kasnije sate.
Svećenik tvrdi kako će tu biti parking za župljane iako mi svi znamo da nitko od njih u crkvu ne dolazi autom, a i da žele, ima mjesta za desetak auta iznad samog samostana. Devastacija, kad on ode s ove pozicije i iz Sumartina, ostaje nama mještanima – istaknuo je Nikica Borojević, mještanin na kojeg je svećenik nasrnuo.
Na web-stranici "Franjevci Split" stoji kako su franjevci za Kandijskog rata, 1646. godine, došli iz Makarske s grupom izbjeglica i smjestili se na Vrh Brača, uz crkvicu sv. Martina.
– Kad se naselje povećalo, franjevci su odlučili ostati, počeli su dobivati zemlje, graditi kućice, a i pomišljali su na osnivanje samostana na otoku Braču. Odlukom kapitula u Sinju 1738. godine, redovnička kuća proglašena je samostanom. Kako je zgrada bila malena i neugledna, počela se 1747. godine graditi nova.
Završena je oko 1760. godine. U prizemlju je 1932. godine uređena dvorana, obnovljena 1978. Godine 1981. završena je potpuna obnova samostana, po nacrtima arhitekta Ante Lijića. Oko samostana je prostran vrt. Franjevci su, piše u ljetopisu, "sikući šumu našli zidine kapelice sv. Martina, koju su osposobili za službu Božju". Kapelica je više puta dotjerivana i popravljana. Godine 1911. počela se graditi u neoromaničkom stilu nova, kamena, prema nacrtu arhitekta Pressela. Završena je 1913. godine. Uz crkvu je zvonik – navedeno je na web-stranici "Franjevci Split".
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....