Umjetnici često znaju reći da su im njihova djela draga poput rođene djece. Koji put s njima i nisu baš najzadovoljniji, ali svejedno ih vole.
Lako se složiti da je Edo Šegvić vrhunski arhitekt, a znamo i da je multitalentirani umjetnik. I divan čovjek, zaljubljenik u svoj grad. Pa zamislite onda kako se taj čovjek mora osjećati kad vidi u što se pothodnik na usjeku pruge, u splitskoj luci, kojega je baš on stvorio, pretvorio. Vjerojatno kao roditelji djeteta kojemu su dali svu ljubav i pažnju, a ono se pretvorilo u zadnju vucibatinu. I što se može? Sjesti i plakati.