Vrijeme je adventa, kad kršćani ustaju rano, prije zore, što znači da ne ide pod ruku s lumpovanjem do jutra na falšim "adventima" koje je izmislilo konzumerističko društvo prodajući jeftinu zabavu po skupim cijenama. Ne, pive, kobasice i kuhano vino plus treš koncerti, čak i cajke, nemaju veze s adventom.
Advent je za kršćane, a takvih je prema popisu stanovništva kod nas premoćna većina, vrijeme smirenja, razmišljanja, meditacije, posvećeno pomaganju potrebnima i iščekivanju dolaska Sina Božjega na svijet. Pa ako je u Hrvatskoj većina kršćana za koga su onda razularene zabave na otvorenom?!
Ovakve dvojbe nemaju oni koji ustaju prije prvih pijetlova kako bi išli na mise zornice, a zadnjih desetak godina, sve splitske crkve koje organiziraju ovaj "uranak" su dupkom pune. Mi smo se s prvim sunčanim zrakama nacrtali pred crkvom Gospe od Zdravlja na Dobrome, koja se upravo renovira pa je jedna trećina prostora zauzeta skelama. Sve klupe su popunjene, ima i starih i mladih, fra Ante Vugdelija predmoli časoslov, a na misi koncelebrira još nekoliko svećenika. Velikom crkvom razliježe se tihi gregorijanski koral:
"Čuj, jasni glas odjekuje, u tami nas opominje: oda sna sad se trgnite, s nebesa Isus dolazi."
S mise u vrtić
Pričekali smo kraj misnog slavlja pa popričali s ranoraniteljima. Mama za ruku vodi Nou (6), koja vjerovali ili ne, zornice ne propušta:
- Je li ti se teško dignuti ovako rano?
- Nimalo, dolazit ću svaki dan do Božića. Pa u vrtić.
Na crkvenim vratima zaustavljamo gospođu Nives sa štakom u ruci:
- U Splitu sam 44 godine i nikad ne propuštam zornice, baš kao i kad sam živjela u Omišu. Živim na Visokoj, ali mi se teško uspeti do naše crkve, a do Gospe od Zdravlja dođem autobusom.
- Nije vam lako sa štakom?
- Samo kad je ravno mogu se lakše kretati, i to je jedna vrsta pokore ali i zadovoljstva; zornice me toliko ispunjavaju da bih poletila do crkve. A di ću nać zadovoljstva nego ovdje, penzija je mala - 238 eura, pa priživi s time. Kad nema materijalnog zadovoljstva, barem da nađem duhovno.
Još tri gospođe su zastale s nama; Gita Gospodnetić, Dinka Matulić i Stela Matulić.
- Može se na zornice u više crkava, ali nama je najdraže ovdje jer je prije mise molitva časoslova, a to je nešto posebno. Što se tiče ustajanja ni to nije problem kad treba dati hvalu Gospodinu. Od djetinjstva idemo – kazale su nam uglas.
Župnik fra Kristian Stipanović kaže nam kako na jutarnjoj misi kroz godinu obično bude tridesetak vjernika, a na zornicama uvijek preko stotinu:
- Mnogima je privlačno i što se prije mise moli časoslov, zornice su svakog dana osim nedjelje, i tako sve do Badnjaka kad je zadnja – veli.
Priprava na Božić
Zornice su uvedene u ranom srednjem vijeku i simboliziraju budnost kršćana u vrijeme priprave za Božić, ali i iščekivanje konačnog Isusova dolaska na kraju vremena, a zanimljivo je da Hrvati, čak i među slavenskim narodima imaju svoj naziv za njih, svi ostali zovu ih latinskim nazivom "rorate".
U početku su slavljene samo u subote došašća, no s vremenom su se počele slaviti i radnim danima. U Europi, osobito u germanskim krajevima, običaj slavljenja misa zornica proširio se u 15. stoljeću. Zornice su nekad bile tradicija sjevernih hrvatskih krajeva, više nego u Dalmaciji, no danas se slave u čitavoj Hrvatskoj.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....