Bio je Ponos Hrvatske, ali ona ga je zaboravila: Grad Split ne pruža mu pomoć, a od umirovljenog branitelja i beskućnika Alenka ne odustaje jedino nekadašnji defektolog Mate Nikolić

Grad šuti, a Alenko čeka. Drži ga na rastojanju, kao da će izazvati nesreću, a on mu se približava, uzalud, kao mladić djevojci koja ga neće.

Grad je Split, a Alenko je Alenko Barač. Grad je socijalna ustanova koja uporno tvrdi da to nije i da nema novca kako bi zbrinuo sve svoje potrebite građane, a Alenko je umirovljeni branitelj i beskućnik.

Grad za takve kao što je Alenko nema novca jer, prema vlastitu priznanju, najveći dio potroši na plaće svojih djelatnika, a Alenko i dalje misli da je Split njegov grad. Drugog, jebi ga, nema. Dok su drugi gradili svoje gradove, on se borio. Dok su drugi uzimali tuđi novac, on ga je vraćao. Dok su drugi slušali pjesmu, on je slušao oluju.

Mate Nikolić je Alenka upoznao 1964. godine. Ili je možda bila 1985., nije baš siguran, jer ...