Ćaća je bija lipo zamislija – a vrlo ritko se to događalo, nije se čeljad kućon navikla obilazit restorane – izvest ženu i sina na ručak u restoran "Ero" u Marmontovoj. Prije sto godina. Normalno, nije bilo mista. Osmi mart je, čudilo se osoblje začuđenome ćaći. Tribalo je rezervirat.
Sad je tako za Valentinovo, donila ga sloboda. A u Splitu odnila čak i ulicu Rosi Luxemburg, na Mejama je bila. Zato su žene ostale: naše ćeri, matere, cure, žene, tete, babe, prve i zadnje ljubavi, prijateljice, suside, kolegice, drugarice.
E, pa danas je Osmi marta i neće nan uteć, rezervirali smo na vrime i zato ćemo reć: Drugarice, posadimo cvijeće!
Rosa, Davorka, Nevenka, Anita i Marijana sade ga svaki dan: gredice isprid Svetoga Frane pune su zumbula i jaglaca u tri boje: žuto...