Nikad neću zaboraviti kako me je sin, tada osnovac u školi Spinut koja je upravo tih ranih devedesetih dobila kvartovsko ime, pitao je li Ruđer Bošković bio Srbin. Tadašnjem prvašiću to je tada mogao biti jedini razlog zbog kojeg je ime dubrovačkog filozofa izbrisano s ploče njegove škole, a zbunjenost mu je pojačavala činjenica da školu, baš kao i danas, svi zovu jednostavno – Ruđer.
No nesretni je Ruđer u zamahu preimenovanja svega i svačega što je tadašnjim vlastima bilo nepoćudno postao kolateralna žrtva, premda nije, kao što se zna, bio ni Srbin ni komunist nego je, blaženo u Gospodinu, preminuo davne 1787. godine, preko trideset godina prije negoli je Karl Marx, krivac za cijelu ‘crvenu‘ povijest, uopće bio rođen.
Do dana današnjeg, premda prešutno ‘rehabilitiran‘, Ruđer se nije vratio u Spinut. A vjerojatno i neće premda školu veći dio odraslih još uvijek zove njegovim imenom.