Ivan Antipin, petnaestogodišnjak klase 4-6, već više od godinu dana nije bio kući.
A ni na kraj pameti mu lani to nije bilo kada je u veljači s dvadesetak mladih jedriličara iz Ukrajine krenuo na put prema Hrvatskoj.
Tko je mogao tada znati da će im splitski hotel biti kuća na neizvjesno dugačak rok, u kojemu će s nestrpljenjem poslije dočekivati svoje majke, braću i sestre, i da će većina njih s očevima razgovarati samo videovezom, i da će Božić i Novu godinu dočekati u hotelskom atriju plačući. Tko je mogao znati kada su napuštali svoje mirne gradove i tinejdžerske sobe da će jedna sportska ekskurzija postati beskonačna noćna mora.
Ulazak ruskih trupa u njihovu zemlju ranog jutra 24. veljače u trenu je razorio njihovo odrastanje, maštanje, nadanje. Od dnevnih...