Da je umjetnost ta koja nas povezuje imali smo se priliku uvjeriti na otvorenju retrospektivne izložbe fotografija legendarnog splitskog fotografa i dugogodišnjeg fotoreportera Slobodne Dalmacije Fjodora Feđe Klarića koja je okupila mnoštvo u Sveučilišnu galeriju na splitskom Kampusu.
Izložen je Feđin fotografski opus koji obuhvaća više od pedeset godina rada, dok postav izložbe broji 50-ak fotografija.
Izložbu "Feđinih 50+" je otvorio prof. dr. sc. Dragan Ljutić, rektor Sveučilišta u Splitu, a otvaranju je nazočio i gradonačelnik Ivica Puljak.
- Sve se ukrcalo u Feđin objektiv, a komadić tog svijeta na ovoj je izložbi: iskrcavanja s broda, procesjuni, Peškarija, arhitektura, moda, face ozbiljne i smiješne, gole ženske, ribari, sirotinja, sprovodi, nevere, ljetne idile, auto-trke, baleti, i naravno, Hajduk. Povijest Dalmacije, i napose, Splita - rekao je Damir Šarac, novinar Slobodne Dalmacije, u prigodnom govoru, a istaknuo je kako je iimao čast učiti zanat od Feđe.
- U dugoj koloni „Slobodninih“ fotografskih velemajstora Feđa je najviše novinar. Ne samo za sebe, iz osobnog iskustva mogu posvjedočiti: odličan je profešur novinarstva. Puno onoga što sam naučio pisati, naučio sam od Feđe.
A da nikad nisam naučio fotografirati. Od Miljenka Smoje, legende hrvatskog novinarstva, Feđa Klarić nije mogao naći boljeg učitelja i mentora, s kojim je gotovo trideset godina oslikavao svijet kakvog volimo čitati i gledati. A mladi novinari nisu mogli naći boljeg učitelja od Feđe.
Prisjetio se situacija koje su ga, promatrajući ovog legendarnog fotoreportera, oblikovale kao novinara i kao osobu.
- Dozivali su ga iz najneznanijih zabiti - od Kotora do Paga: Feđa, pomozi! Duge sate putovanja kratili smo štorijama i treningon; slušao san, a onda na terenu i prakticirao kako se „upada“ sugovorniku, kako se voltaje, kako se snađe za marendu, kako su ležernost i dobrodušnost uz zrno humora ključ za otvaranje i najtvrđih gubica, kako se nađe ljepote u najneuglednijemu mjestašcu na škoju ili u Zagori, kako na prvu nebitan detalj kroz novinarski objektiv postaje važan do neba... Kad smo se vozili trajektima – satima – nije dao mira: „Ne čitaj novine, ne gledaj mobitel, ne kunjaj, razgovaraj s ljudima! Naći ćeš deset tema.“ Njegova je: fotoreporter nema pravo na radno vrime ni na fibru!
Život nema radno vrijeme, a upravo to prikazuju Feđine fotografije koje su ostale kao dokaz prolaznosti vremena.
- Čitav život fotografiram život. Neposredni kontakt s ljudima, događajima, sa stvarnošću. Obavezan je čovik, ljud u životnoj akciji. Znaju me pitat koja mi je najdraža fotografija, pa kažen ‘nju ću tek snimit‘ - kaže Feđa koji kao umirovljenik još uvijek značajno doprinosi medijskom životu Splita, Dalmacije i Hrvatske.
- Ima raritetnih fotografija. Evo, recimo, ono je najbolji i najslavniji hrvatski živući pjesnik Danijel Dragojević koji nikad nikome nije dozvolija da ga se fotografira, a tamo do njega je i Oliver Dragojević - govori pokazujući na crno-bijele fotografije.
Uz dva, tri komplimenta i malo psihologije, kaže, nije teško privući ljude da se ne skrivaju pred objektivom fotoaparata.
- Ljudi su susretljivi, uglavnom in bude drago, ali znaju bit nekad malo rezervirani. Imaju tremu, ali nije da mrze novinarstvo, nego ne znaju kako će ispast, pa se zbune, pogotovo kad vide mikrofon ili kameru.
Triba malo okrenit pilu naopako, taktizirat, doć s tri komplimenta, onda je sve lakše. I znate šta, lakše je sa ženama nego s muškima. Bilo bi za očekivat da će žene tako jer se uvik nešto šminkaju, pa rade frizure, ali muški su gori... Mi smo nonšalantni, ali veći smo kompleksaši... - govori Feđa svoje zapažanje.
Životne, tople, pune duše, izložene fotografije odaju dašak nekih drugih vremena koja bi možda bila zaboravljena da nije bilo Feđine strasti i ljubavi prema fotografiji, ali i prema životu i gradu Splitu.
Poznate splitske pjesnikinje Senka Longin i Anđelka Korčulanić nisu skrivale svoje oduševljenje izloženim fotografijama koje odaju dašak nekih drugih vremena.
- Fotografije bude nostalgiju, ma svakodnevno nan nešto budi nostalgiju. Vrimena se minjaju i tako je svugdi, nije samo u Splitu. Tehnološki i to sve, strašno je koliko smo postali otuđeni...
Butige se zatvaraju, grad je prije živija, a sad smo se pritvorili u fast food. Kad ćete opet vidit ovako desetero dice da guštaju? Puno su se vrimena prominila, ali barem imamo ove slike da sačuvamo grad kakav je nekoć bija - rekla je Senka koja smatra kako je najveći problem u lokalnoj, ali i globalnoj, politici.
- Ma kako da ne dođemo na ovu izložbu. Feđa je genijalan. On je opjeva grad fotografijama, to je ono šta nas veže - dodala je Anđelka.
Premda prevladavaju fotografije ljudi, jedna fotografija osobito se ističe, a prikazuje - kravu koja gleda ravno u objektiv.
- Krava je točno na ovom mistu di smo mi sada, današnje Sveučilište. Ono doli je Ulica Ruđera Boskovića, a krava je tu di mi sad stojimo... - ispričao je Feđa priču iza fotografije.
Zahvaljujući njemu, spremnom pritisnuti okidač u pravom trenutku na pravom mjestu, simpatična krava koja se tu slučano zatekla, sada je, desetljećima kasnije, ovjekovječena i vraćena na istu lokaciju u drugom formatu.