Iako je prošla godina dana otkako je orkansko ljetno nevrijeme devastiralo i teško oštetilo krovnu konstrukciju gradskog stadiona Poljud, još se uvijek ne zna sudbina najprepoznatljivijeg splitskog simbola. Pomalo je utihnula i sama rasprava o tome treba li ga temeljito obnavljati ili srušiti i na istom mjestu podići posve novi stadion, naročito nakon proljetne sjednice Gradskog vijeća na kojoj je više pitanja otvoreno nego zaključeno, pa je potom sve skupa odaslano prema Zagrebu i resornom Ministarstvu.
Kao što to obično biva kod nas, tek je krajnja devastacija i upitna sigurnost zbog velike materijalne štete pokrenula raspravu oko budućnosti ovog arhitektonskog remek-djela koje gradske vlasti desetljećima nisu propisno održavale niti su brinule o svom zaštićenom kulturnom dobru.
Andrej Plenković tada je najavio i osnivanje povjerenstva sastavljenog od predstavnika Vlade, Grada Splita i struke, koje je trebalo ocijeniti sigurnosno stanje stadiona te utvrditi potrebna financijska sredstva za obnovu, a Poljud je, zajedno sa zagrebačkim Maksimirom, proglašen sportskom građevinom od nacionalnog značaja.
Ekonomisti sve ‘zakuhali‘
Ta je zaštita u međuvremenu postala središnja točka spora. Gradonačelnik Splita Tomislav Šuta krajem prošle i početkom ove godine naručio je od tvrtke "UHY Savjetovanje" takozvanu studiju izvodljivosti projekta "Nogometni stadion i kamp u Splitu", koja je javnosti predstavljena u ožujku ove godine. Studija je kao ekonomski najisplativije rješenje označila rušenje postojećeg Poljuda i izgradnju posve novog stadiona na istoj lokaciji, uz rekonstrukciju obližnjeg Parka mladeži, a projekt je procijenjen na 316,1 milijun eura. Takvu su opciju momentalno i objeručke podržale Uprava Hajduka i udruga Naš Hajduk, koji bi, sasvim logično, mogli i htjeli zarađivati višestruko više na novom zdanju nego na ovakvom stadionu.
Međutim, predstavljanje je izazvalo velik otpor struke i javnosti, od arhitekata i konzervatora pa do svih onih koji su prije 50 godina teškom mukom podignuli najveličanstveniji sportski objekt u ovom dijelu Europe. U prvom redu im je zasmetala činjenica što se tako olako priča o rušenju zaštićenog kulturnog dobra Republike Hrvatske i prije dolaska minera i bagera svoju riječ mora dati Vijeće Ministarstva kulture, a da ne spominjemo da autori studije uopće nisu komunicirali s profesorom Nenadom Fabijanićem, nositeljem autorskih prava, kao ni sa samim konzervatorima.
Fabijanić je pak poručio da rušenje ne dolazi u obzir, a na proljeće je predstavio i vlastito idejno rješenje obnove, ušminkavanja, dotjerivanja i nadopunjavanja Poljuda, uz zadržavanje osnovne Magaševe arhitektonske zamisli.
Suprotstavljeni stručnjaci
– Ne želim biti glavni autor obnove Poljuda, ali štitit ću Magaševu arhitekturu do krajnjih granica, čak i fizički ako treba, i sve skupa kontrolirati. Ovo je moja analiza gdje se nalaze rak-rane, a mnogi naši građevinski stručnjaci ponajprije znaju rušiti, ali bome znaju i obnavljati – oštro je poručio Fabijanić na prezentaciji u Zagrebu, gdje se poredala svojevrsna fronta akademika koji ne misle tako lako prepustiti Poljud rušilačkom lobiju.
A o tehničkom stanju konstrukcije javno se oglasio i profesor emeritus Ante Mihanović, suradnik konstruktora Boženka Jelića na izvornom projektu krovišta, Hajdukova inženjerska uzdanica i čovjek koji je jedini od svojih kolega pokrenuo priču o dotrajalosti stadiona. Upozorio je na koroziju čeličnih dijelova i slabljenje nosivosti armiranobetonskih stupova te ustvrdio da klasična rekonstrukcija prema današnjim tehničkim normama više nije izvediva, dodajući da je jedino realno rješenje takozvana "trajna sanacija".
– Dok vrijede pravila po kojima je stadion projektiran, vi možete sanirati. Životni vijek je 50 godina, a za dvije godine to o čemu vi govorite više neće vrijediti. Ako dođe do rekonstrukcije, onda vrijede drukčija pravila – kazao je nejasno, a potom poručio da će za desetak dana moći odgovoriti je li sanacija moguća, kako je analiza već napravljena te se pozivao na poslovnu tajnu.
Međutim, prošlo je više od tri mjeseca, elaborata nema na vidiku, a onda se Hajduk, već vjerojatno pomalo iznerviran što im ne napreduje plan za rušenje Magaševe ljepotice, požalio da se stručnjaci sada hoće distancirati od cijele ove priče te nitko ne želi recenzirati Mihanovićevu analizu, odnosno naručeni Elaborat ocjene postojećeg stanja (EOPS).
U Zagrebu zasjedali tri puta
A upravo sve te kompletne dokumente još uvijek čeka stručna radna skupina Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine.
U svibnju je donesena odluka o njezinu osnivanju, a u skupinu je imenovano osam članova, i to: tri predstavnika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, jedan predstavnik Hrvatske komore inženjera građevinarstva te po jedan predstavnik Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Građevinskog i arhitektonskog fakulteta Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku te Fakulteta građevinarstva, arhitekture i geodezije Sveučilišta u Splitu.
Njihova je zadaća pregledati svu projektnu dokumentaciju, izrađene analize, elaborate ocjene postojećeg stanja te sve stručne recenzije koje se odnose na stanje konstrukcije, a u svrhu davanja zaključne ocjene postojećeg stanja armiranobetonske te krovne konstrukcije gradskog stadiona Poljud. Kako doznajemo, imali su tri sjednice, no i dalje čekaju da dobiju cjelovitu dokumentaciju.
– Imali smo i stručni obilazak samog Gradskog stadiona Poljud. Članovi su kontinuirano u komunikaciji te je početkom kolovoza zatražena dodatna dokumentacija koja je članovima većim dijelom i dostavljena, dok će preostali dio biti dostavljen početkom idućeg tjedna, a sve u svrhu donošenja konačne odluke. Iduća sjednica radne skupine planirana je 1. rujna 2026., nakon čega će se pristupiti donošenju zaključne ocjene. O datumu donošenja zaključne ocjene više ćemo moći reći nakon sljedeće sjednice radne skupine – otkrili su nam iz Ministarstva prvi konkretan pomak u vezi s Poljudom nakon silnih mjeseci čekanja.
No, nije sve u njihovim rukama. Ministarstvo kulture i medija u više je navrata poručilo da će konačnu odluku o tome smije li se zaštićeno kulturno dobro rušiti donijeti na temelju stručne ekspertize inženjera koji ispituju stanje konstrukcije, pa će u konačnici oni biti ti koji će dati finalni pečat. Riječ je o dosta ekskluzivnom "klubu" sazdanom od redom vrhunskih stručnjaka. Predsjednik Vijeća je Zvonko Bojčić, dok su ostali imenovani članovi istaknuti stručnjaci Katarina Horvat Levaj, Joško Belamarić, Zlatko Karač, Miroslav Katić, Berislav Medić, Sanja Štok i Roman Šilje. Uz njih, po položaju je član Vijeća i ravnatelj Hrvatskog restauratorskog zavoda Boris Mostarčić.
Građevinski lobi se pomamio
No, tipično za splitske prilike, u cijelu priču su se upleli raznorazni lokalni interesi, usko vezani uz politiku i tokove novca. Kao što je kolega Sandi Vidulić pisao, Provedbeni urbanistički plan (PUP) Poljud - Spinut iz ožujka 1977. godine najbolje svjedoči o tome kako je ovaj prostor izvorno zamišljen. Taj dokument potvrđuje da Poljud nikada nije bio planiran kao izolirani nogometni teren, već je bio rezultat dugoročnog planiranja, osmišljen kao dio velike, zelene sportsko-rekreacijske zone koja povezuje grad s obalom. Izvorni planovi iz 1977. godine daju jasan uvid u tadašnju viziju dugoročnog razvoja cijelog tog prostora, a tijekom idućih desetljeća polako je razmrvljena ta urbanistička cjelina projektirana prostornim planom za Mediteranske igre, što je omogućilo špekuliranje budućnošću nogometnog stadiona.
Tu su i nezasitni apetiti vlasnika zemljišta na potezu oko Poljuda, koji bi umjesto rekreacijske zone na ovom mjestu radije vidjeli zgrade i hotele, pa im više odgovara da cijeli ovaj dio grada postane nova megagradilišna zona u paketu s novim stadionom. Ipak, inicijative vlasnika zemljišta da se parcele prenamijene u komercijalne sadržaje nailazile su na otpor udruga koje su inzistirale na očuvanju zelene infrastrukture i javnih sadržaja. A i novi GUP se još uvijek čeka, pa je svima kojima je stalo do očuvanja stadiona itekako je jasno koliko je jak utjecaj građevinskog lobija koji bi zavrtio silne milijune od rušenja i ponovnog građenja na području Poljuda.
Ponižavajući potez Grada
– U nas je građevina izmišljena za muljanje, naročito radovi uklanjanja, iskopi i zbrinjavanje građevinskog otpada. Građevinski "otpad" bi se, inače, prema nekoj EU direktivi morao u značajnom postotku ponovno uporabiti. Lako je zamisliti koje bi brdo "otpada" nastalo od toga uklanjanja, a evo sada svi znamo kako to u nas može završiti. Mi u Splitu više nemamo kamo ni sa škovacama iz domaćinstva, tako da bismo se sigurno "proslavili" s uklanjanjem tolike zgrade – upozorava renomirana splitska arhitektica Mariana Bucat, koju smo pitali kako građevinski moćnici zapravo uspijevaju vršiti pritisak na lokalne institucije i donositelje odluka.
– Lako je pritisnuti lokalnu vlast kad je neuka i neodlučna. Malo ne poznaje procedure, a malo bi se dopala pojedinim skupinama birača. Da je tome tako, najbolje svjedoči činjenica kako su poletno prebacili Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine daljnju brigu o Poljudu. Poražavajuće je, pa čak i ponižavajuće, da Gradu koji ima zaposlenih na desetke inženjera i barem dvije stručne službe koje se posredno ili neposredno bave ovim pitanjima treba Ministarstvo za ovaj zadatak – kaže arhitektica, koja smatra i da je Poljud dugoročno i višestruko zaštićen jer se o tome na vrijeme pobrinulo tadašnje Ministarstvo kulture, ali i ondašnji GUP, koji se danas ignorira u pojedinim krugovima.
– Sljedeći je korak raspisati urbanistički natječaj za cijeli obuhvat gradskog projekta Poljud, donijeti UPU i onda prema prioritetima raspisivati javnu nabavu, najprije za projektiranje, a potom za izvođenje i nadzor. Dakle, sve uobičajene upravne procedure - tvrdi Bucat.
No, ono što posebno zabrinjava jest činjenica da tjednima pokušavamo od Grada Splita dobiti informacije o konkretnim pomacima u pitanju Poljuda, je li stadion u ovom trenutku siguran za gledatelje te ulažu li novac u saniranje opasnih dijelova sve ovo vrijeme dok se čeka zaključak Ministarstva. No, odgovora nema. Slična je to letargična praksa koja je i dovela do toga da se o čudesnom arhitektonskom zdanju danas raspravlja u kontekstu rušenja, no barem je Ministarstvo preuzelo na sebe dio obaveza i odgovornosti koju je trebao snositi niz generacija splitskih gradonačelnika.
Prilika za novi početak
– Rušenje Poljuda dovelo bi nas na stup srama, htjeli mi to ili ne, i samim omogućavanjem ovakvih situacija u koje se dovodimo. Važno je naglasiti da je Magašev Poljud u vrijeme uspostavljanja zaštite bio i jedno od najmlađih zaštićenih kulturnih dobara, ne samo u Hrvatskoj već i znatno šire. Tim činom osvjetlali smo obraz na način sukladan našoj bogatoj tradiciji.
Poljud svakako nije zaslužio da mu se neodržavanjem teško ugrozi opstojnost, a trenutačna ugroženost samo je prilika za njegov novi početak. Vrijedna tradicija i baština ne ugrožavaju se jer se vrijednim dijelom tradicije teško postaje. Takvi se dijelovi ne mogu kupiti ili na silu osigurati. Vrijedni ili jeste ili niste, a Magašev Poljud vrijedio je od prvog dana.
Svi pokušaji ugrožavanja takvih vrijednosti trebaju biti spriječeni, ne uvredama, već argumentima i kvalitetnim rekonstrukcijskim rješenjem kojim će se riješiti postojeći problemi Poljuda. I profesor Magaš učinio bi slično, sigurna sam – kazala nam je Zrinka Paladino, poznata splitska arhitektica i konzervatorica, na temu očuvanja perjanice dalmatinske moderne arhitekture.
U konačnici, sve se opet vraća na politiku i mandat Tomislava Šute će u bitnome odrediti njegova odluka hoće li biti čelnik grada koji je srušio legendarni Poljud pod pritiskom Excel tablica, Hajduka i građevinara ili će pak na preporuku arhitektonske, konzervatorske i akademske struke stadionu dati novi sjaj.
Tekst je objavljen uz financijsku potporu Agencije za medije iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....