Sudskom presudom je odlučeno da je Grad Split dužan prepustiti 545 kvadrata vrijednih nekretnina na Prokurativama državi. Riječ je o četiri poslovna prostora, od kojih je jedan onaj hrvatsko-francuske udruge "Alliance Francaise de Split".
Slučajno - ali svakako i uzročno-posljedično - u prostorije alijanse se ulazi s Ulice maršala Augustea Marmonta. Premda već stogodišnjakinja, udruga se na ovoj adresi nalazi od 1947. godine, kada je tu počela djelovati kao podružnica Francuskog instituta. Njen sami osnutak se dogodio 1922., i to pod nazivom "Cercle Français de Split – Francuski krug u Splitu". Splitski Francuzi su prvo stolovali u ateljeu slikara Ante Katunarića, 1923. su preselili na Francusku obalu (današnju Rivu), a od 1931. su bili na Pjaci.
Trenutni prostor je, po svemu sudeći, dobijen u najam od privatnog vlasnika. Kasnije - do dan danas - se njemu gubi trag, a otad se nekretnina dodaje između lokalne i nacionalne administracije.
- Ovaj prostor je bija razrušen od bombi, a jedan od uvjeta za ulazak je, navodno, bila obnova najmoprimca. To je učinjeno o trošku francuske države. A nakon toga, te iste godine, su se dogodili moji prvi koraci baš ovde u ovom prostoru - uvodi nas u priču Gerard Denegri, suosnivač i trenutni potpredsjednik Alliance Francaise de Split, inače i dugogodišnji šef protokola Grada Splita.
Ovaj bivši počasni konzul Francuske u Splitu je Splićanin po ocu i Parižanin po majci. Ali francuski govori - po francuski.
- Francuski govorin ka Francuz, jer mi je to materinji jezik, šta san ga naučija od matere. Tako da, kad govorin hrvatski svi misle da san Hrvat, kad govorin francuski svi misle da san Francuz. Znaju me pitat: "Ako si bilningvista, kako sanjaš? Na koji jezik?" Pa san zaključija da ako san dugo bija sa Francuzima i cili dan govorija francuski, onda mi je taj dio mozga aktivan. Kad je tako, sanjan francuske snove - priča nam Denegri.
A u prizemlju Marmontove 3 se već dugo sanja na francuskom. Tu su se, naime, okupljali gimnazijalci, studenti i umjetnici, kojima je ova udruga bila prozor na Zapad. Tu su bili francuski filmovi, časopisi i novine, ali su se organizirale i izložbe, predavanja, pa čak i plesnjaci. Alijansa ima i jako bogatu biblioteku, a neke knjige su stare i 80 godina.
Saznajemo da u prostorijama udruge, prvih pedesetak godina, nije bilo dozvoljeno podučavati, jer se nije smjelo na taj način školovati van socijalističkog sustava. Ali, otkriva nam sugovornik, isto se znalo krišom držati tečajeve francuskog jezika.
- Onda je 80. umra Tito, došla inflacija i vrimena nisu bila laka. Francuzima je postalo teško plaćat direktora, familiju mu i tajnicu pa su odlučili otić ća. Al onda je u priču uskočilo par frankofona i frankofila koji su 84. osnovali Jugoslavensko-francusko društvo prijateljstva. Prostor je, u to vrime, nastavila plaćat Općina. Nakon par godina je došla i demokracija pa smo dobili i mogućnost ka udruga radit tečajeve. A, kako postoji francuska alijansa u cilon svitu, mi smo se njima 94. javili i pitali da nas prime u svoju familiju. Uvjet je bija da se samo financiramo. Na taj način smo se povezali s Ministarstvom obrazovanja u Parizu, zbog čega naši polaznici dobiju međunarodnu priznatu diplomu.
Ipak, u 2023. nema više Općine, a Grad se miče da ustupi mjesta državnim tijelima. A kakvi će biti apetiti Republike Hrvatske, zasad je teško reći.
- Nadajmo se da ko god bude vlasnik, da će se ovaj centar kulture očuvat. Jer, ako nas pošalju negdi na Split 3, na treći kat, ko će više znat za nas? - pita se Denegri.
Osim toga, kaže (ipak) Splićanin, francuska tradicija u ovom gradu nije nešto što se da tako lako zanemariti.
- Kad neki Amerikanac šta je učija u Los Angelesu francuski vidi alijansu, on uđe malo sa mnon popričat na francuski. Onda me pita di je takva stvar za Amerikance, a ja mu kažen da neman pojma. Isto za Nijemce i Engleze. Onda se oni čude zašto to Francuzi imaju pa im ja objasnim da je to duga tradicija i da smo već 76 godina na ovoj lokaciji, u Marmontovoj. A maršal Marmont je puno napravija za Split. Proširija je rivu, srušija je bedeme da se grad može razvijat, učinija je kanalizaciju, maka groblje put Sustipana... Još je Napoleonov zakonik omogućija civilna vjenčanja i rastavu, a da ne govorimo da su se u to doba donile i ideje francuske revolucije. I to se sve dogodilo u samo šest-sedam godina, koliko su Francuzi bili tu - napominje Denegri.
Pitamo ga boji li se da će Ministarstvo turizma to sve ipak zanemariti i ovu atraktivnu lokaciju ponuditi tržištu za prenamjenu u disko klub ili restoran.
- A slušajte... Treba bit u dobre s premijeron. A premijer mi dobro govori francuski... - ostaje pozitivan dugogodišnji predsjednik alijanse.
Međutim, ne govori samo premijer dobar francuski, nego i 200-njak Francuza koji su našli dom u Dalmaciji.
- Ima ih puno koji ovde dolaze živit. Umirovljenici kupuju nekretnine na Braču, Hvaru, Šolti... Kako ovi stariji ne znaju ništa osim francuskog, njima je puno drago doć u Alliance, da se informiraju. Ima i mlađih koji rade na daljinu. I moran reć da su uglavnom svi zadovoljni. Čime? Svakako čistoćom, barem u centru grada, ali i u apartmanima. Onda sigurnošću. Meni neke mlade Francuzice govore kako su oduševljene šta ovde mogu šetat cilu noć same. Ako oće. U Parizu se to više ne može. Ima kvartova di do deset uri mladi moraju bit doma. Nasilje je na Zapadu strašno, u nas ipak nema toliko toga. Onda me pitaju i kako su kod nas ljudi tako veliki, muški jaki, a ženske lijepe. I odakle Hrvatima toliko dobrih sportaša, a mal su narod. Za spizu isto kažu da nije loša, al su afanali kako je skupo. Skuplje nego u Parizu - prenosi nam Denegri.
Naravno, kažemo, pa Hrvatska je mlada demokracija. Tržište je tu tek nedavno oslobođeno i sada uslijed te puste slobode svi mogu raditi što ih je volja.
- Znate koji je problem s našon Hrvatskon? Šta su nas učili da posli socijalizma dolazi komunizama a mi se vratili u kapitalizam! I onda je država morala, nakon 50 godina društvenog vlasništva, vratit sve u privatno. Prodavat tvornice za kunu. Radit denacionalizaciju, dekonfiksaciju i deekproprijaciju. I onda dobiješ katastrofu. Tako nastaju oligarsi i korupcija. Na Zapadu se sa korupcijon bore već 200 godina pa su je malo smanjili. A nama još uvik neke afere, stalno nekoga hapse... Jer nismo imali pravni sustav za uradit tu tranziciju kako triba. I onda ljudi imaju osjećaj da nisu ništa ukrali, a nakesali se para samo u dvi godine. I to je veliki problem. Evo, da san ja sad bogat, moga bi van platit da napišete i nešto lipo o meni. Al šta ću kad nisan... - sliježe ramenima Splićanin.
U socijalizmu, prisjeća se, nije bilo nezaposlenih i svatko je mogao dobiti stan od firme. Zbog toga, tvrdi, ljudi nisu bili pod stresom zbog posla, za razliku od danas.
- Recimo ovi šta bi radija u škveru bi uvik tamo nešto ukra i odnija doma. Pa kad bi se išlo obrađivat lozu bi se uzelo bolovanje. Naravno da je sve bilo siromašnije i manje si ima, al se snalazilo. Samo se više dililo nego proizvodilo, a neko triba i radit. I to se onda moralo urušit. Zapad je u to vrime stalno stvara. Tamo su morali radit da bi zaradli. Onda se mi čudimo kako oni Nijemac i Englez gledaju svaki cent. Gledaju jer su se krvavo namučili za njega, a u nas je bilo dok ima-ima - tumači nam Denegri, u prostoru kojeg dok ima-ima.