Prvi put kad je ušla u sobu punu dječaka koji su se "mlatili", bila je trudna. Trbuh do zuba. Vika se prolomila hodnikom prije nego što je stigla do sobe. Netko je već pozvao kolege. Netko je rekao da ne ulazi. Ušla je.
Jedan od dječaka, fizički jači od nje, prišao joj je, položio dlan na njezino čelo i lagano je odgurnuo prema vratima.
"Teto", rekao je, "samo vi izađite da vas ne bi povrijedili."
Ljiljana Šupraha još uvijek se prvo sjeti tog trenutka kada netko kaže da radi s "opasnom djecom".
– Nikad ih se nisam bojala – kaže nam mirno.
U Centru za pružanje usluga u zajednici Split radi već 40 godina. Kroz njegove programe danas prolazi više od 200 djece i njihovih obitelji. Neki ovdje žive. Drugi dolaze povremeno. Iza svakog imena krije se druga priča.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....