‘Idoli su nam Livaja i Perišić‘: Ivan i Nikola osvojili srebro na Svjetskom prvenstvu osoba s intelektualnim poteškoćama

Da Hrvatska ipak ne bi ostala bez medalje sa Svjetskog nogometnog prvenstva, pobrinula su se dva mlada Splićanina koji su u utorak došli upravo s jednog Svjetskog prvenstva u nogometu, gdje su osvojili srebrnu medalju.

Ovo je njihova priča.

Da granice i limiti za nikoga ne postoje i da se sve može kada se to hoće, najbolje potvrđuje povijesni uspjeh dvojice članova sportske udruge "Bili Tići - Special Power Team Hajduk", koji su bili članovi hrvatske nogometne reprezentacije na "Genuine Cupu" u Houstonu (SAD), svojevrsnom Svjetskom nogometnom prvenstvu osoba s intelektualnim poteškoćama.

Oni su Ivan Gulišija iz Centra "Juraj Bonači" i Nikola Ćurak, koji su se vratili u Split nakon što su osam dana bili u Houstonu.

"Genuine Cup" je globalni projekt koji tim mladim ljudima pruža priliku da igraju nogomet na najvišoj razini, da nose grb svoje zemlje i osjete ponos predstavljanja, u ovom slučaju Hrvatske.

Ove godine na turniru je sudjelovalo 1000 sportaša iz 60-ak država svijeta, a prvaci su postali predstavnici Njemačke, koji su u finalu pobijedili hrvatsku izabranu vrstu. Rekli bismo da su imali više sreće jer su pobjedu odnijeli nakon izvođenja kaznenih udaraca. Tako su naši junaci Ivan i Nikola u Split donijeli srebrne medalje zlatnog sjaja, koje će ih njihov cijeli život podsjećati na veliki uspjeh koji su ostvarili.

Najvažnije karike

Hrvatski predstavnici su se borili svim srcem i igrali kao jedan te ostvarili veliki uspjeh. Neponovljivi hrvatski radijski i TV komentator, legendarni Mladen Delić, vjerojatno bi rekao: "Ma ljudi moji, je li to moguće?" Moguće je, itekako moguće, a to je i bio razlog zašto smo ih u utorak posjetili u Rendićevoj 35, gdje Ivan živi.

– Eto, vratila su se naša dva člana iz SAD-a sa Svjetskog prvenstva osoba s intelektualnim poteškoćama, koje postoji već tri godine. I prošle godine iz naših "Bilih tića" su bila tri predstavnika, a ove godine su išli Ivan i Nikola. U finalu ih je pobijedila ekipa Bayera iz Leverkusena, koja je predstavljala Njemačku. Radi se o dvojici vrlo talentiranih mladih ljudi koji znaju igrati nogomet i zato sam ih kandidirao da idu na to prvenstvo. Ivan je u udrugu došao prije nekoliko mjeseci i on se već afirmirao kao odličan nogometaš. Prilagodio se ekipi i motorički je jako dobar i uz rad trenera u udruzi iz njega je izvučen maksimum. Nikola je više tehnički nadaren, ima odličnu lijevu nogu i mogu reći da su njih dvojica zasigurno bili dvije najvažnije karike naše reprezentacije – kaže Boris Bošnjak, predsjednik Sportske udruge "Bili tići" iz Splita.

Nekoliko riječi o Ivanu Gulišiji rekla nam je i Snježana Čotić, ravnateljica Centra "Juraj Bonaći".

– Ivan je korisnik naših usluga i on se kod nas nalazi od sedme godine svog života. Već treću godinu smo mu dali dodatnu kvalitetu života, jer živi u organiziranom stanovanju. Radi se o odličnoj kvaliteti života u zajednici, gdje smo ga uključili ne samo u svijet rada, nego i u sportske aktivnosti gdje je prepoznat njegov talent koji je dao odlične rezultate – kazuje ravnateljica Čotić.

Ivan je u "Juraju Bonačiju" većinu svog života.

– Da, to je istina. Kod nas je došao s navršenih sedam godina (danas ima 24 godine), jer se obitelj nije mogla brinuti kvalitetno o njemu. Kod nas je završio zanimanje za soboslikara i evo cijeli tim ljudi koji je radio s Ivanom pomagao mu je cijelo ovo vrijeme. Kada je završio za soboslikara zaposlio se, zahvaljujući dobrim ljudima iz firme "Andrija i Zuli". Tamo radi, prima plaću, a mi smo mu kao Centar omogućili organizirano stanovanje. U stanu živi pet korisnika, svatko ima svoju sobu, Ivan odatle odlazi na posao, a popodne ima slobodne aktivnosti, sportske aktivnosti, gdje je prepoznat njegov talent – kazuje Čotić.

Talent treba prepoznati

Mladići treniraju u školi "Bol", a ljeti se snalaze s treninzima.

– Treniraju tri puta tjedno, neki od njih treniraju plivanje, atletiku. Imamo više kategorija i sportova – kazuje Bošnjak.

Ivan je mladić koji je prema riječima ravnateljice Čotić apsolutno samostalan, radi se o mladiću s lakim intelektualnim poteškoćama, visoko je funkcionalan.

– On može svojim rukama i znanjem biti pomoćni soboslikar, a s druge strane naši korisnici, kao i svi mi, imaju svoje talente, samo ih trebamo prepoznati, uključiti u naše projekte i iskoristiti te njihove potencijale na najbolji mogući način – pojašnjava Čotić.

I u ovoj stambenoj jedinici, u kojoj Ivan živi, živi Željko koji je odličan plivač.

– Da, Željko je htio cijeli život raditi u skladištu i to smo mu omogućili, a osim toga on je izvanredan plivač i bavi se plivanjem. Osvajao je mnogobrojne zlatne medalje i jako je talentiran u plivanju – kazuje Čotić.

Zanimalo nas je kako je Ivanu i Nikoli bilo u SAD-u?

– Ja sam prošle godine bio na tom prvenstvu. Radi se o jako napornom tempu, bude se u 5 sati i onda slijedi priprema za utakmicu koja je u 8 sati ujutro, zbog visokih temperatura i zbog vlažnosti zraka, a popodnevne utakmice počinju u 18 sati. Imaju pauzu iza ručka, a Ivan je u ponedjeljak na dočeku, koji je bio u splitskoj zračnoj luci, ponovio da bi sve opet isto uradio i da mu je bila ogromna čast igrati za Hrvatsku. U pauzama su posjetili zoološki vrt u Houstonu i sami centar Houstona, da osjete malo taj američki način života. Vidim da su jako zadovoljni, bez obzira na to što je to bio jedan vojnički tempo – govori Bošnjak.

Kada će biti sljedeće svjetsko prvenstvo?

– Mislim da će biti sljedeće godine, također u Houstonu. To prvenstvo financira i pomaže jedan španjolski milijarder koji se bavi poslovima s naftom i koji ima svoje rafinerije. Na ideju o organizaciji ovakvog prvenstva je došao prije tri godine jer jedna njemu bliska osoba ima kćerkicu sa Downovim sindromom i on je svoj novac i svoju energiju usmjerio prema takvoj djeci. Prve godine je bilo na prvenstvu 12 ekipa, prošle godine je bilo 40-ak ekipa, a ove godine 60 ekipa. Utakmice su dobro posjećene i ne biste vjerovali kakvih sve ekipa ima. Izuzetno je jaka konkurencija, pogotovo onih koji su iskoristili minimalne mentalne poteškoće. Imali smo tako ekipu Boca Juniorsa iz Argentine, koja bi mogla igrati i protiv nekih profesionalnih ekipa. Naime, Boca u svojoj ekipi ima četiri igrača koji su gluhonijemi, imaju slušne smetnje, ali zato imaju izvanrednu motoriku, jaki su, brzi, znaju s loptom – kaže Bošnjak.

Dalmatinski dišpet

I Hajduk ovdje igra veliku ulogu.

– Je, istina je. Naša je Udruga s 14 članova prije tri godine potpisala ugovor s Hajdukom i mi smo praktično specijalni tim Hajduka, mi smo u strukturi Hajduka i Hajduk nas pomaže koliko može. Mi nastupamo po svim turnirima u Hrvatskoj i Europi, kao tim Special Hajduk. Imamo 10 udruga u Hrvatskoj koje su integrirane u neki nogometni klub: Special tim Dinamo, Istra... Imamo ligu koja postoji već 10 godina i u kojoj se natječe deset timova (Udruga). Bili tići su jedan od boljih klubova u toj našoj ligi, redovito pobjeđujemo Dinamo, nisu nas još pobijedili, tako da je naša ekipa zaista dobra i zaslužuje da barem dva pojedinca budu u reprezentaciji – kazuje Bošnjak.

Naša dva junaka Ivan i Nikola, kako kaže ravnateljica Čotić, imaju onaj naš dalmatinski dišpet i izgaraju na terenu.

Nakon razgovora sa Čotić i Bošnjak na red su došli Ivan i Nikola.

Ivan Gulišija ima 24 godine i vrlo je taleniran.

– Kažu mi svi da sam vrlo talentiran za nogomet. Nogometom se ne bavim dugo, ali ga volim igrati. Igram u obrani. Ovo je moje prvo Svjetsko prvenstvo, jako sam zadovoljan da sam predstavljao Hrvatsku i drago mi je da sam bio u Americi i nadam se da ću opet ići u Houston. Ti su nas Nijemci pobijedili u finalu na penale, ali nisu ništa bili bolji od nas. Čak smo mi bili bolji, ali su oni imali više sreće. U Americi je sve bilo odlično, jako sam zadovoljan – rekao nam je Ivan.

Iz Houstona je Ivan donio pravi kaubojski šešir od brušene kože, koji nam je ponosno pokazao kada smo došli na razgovor.

Nikola Ćurak ima 20 godina, i on je donio srebrno odličje iz Houstona.

– Puno sam sretan što smo ove godine osvojili srebro, zamalo smo donijeli kući zlatnu medalju, ali donijet ćemo je dogodine. Nijemci su imali sreće i nadam se da ću opet otići u Ameriku – govori Nikola.

Kaubojski šešir za uspomenu

Upitali smo ih tko su im najdraži igrači.

Nikola je rekao da je njemu najdraži igrač Ivan Perišić, a Ivan je istaknuo kao svog najdražeg igrača Marka Livaju. Eto, možda bude prilike da njih dvojica posjete Ivana i Nikolu čim to budu mogli i da ovoj dvojici mladića priušte vjerojatno najveću radost u njihovom dosadašnjem životu.

– Uslugu organiziranog stanovanja započeli smo 2023. godine kako bi korisnicima koji su na dugotrajnom smještaju u našem Centru dali jednu bolju kvalitetu života, stanovanja i samostalnosti. I ovo je bila naša prva stambena zajednica, a imamo još dvije, jednu u Stepinčevoj ulici u Splitu, a drugu u Makarskoj. Već 17 korisnika naših usluga boravi u ovakvom organiziranom stanovanju, a u fazi smo pripremanja još jednog stana u Splitu. Trudimo se širiti ovu uslugu, koja je pokazala odlične rezultate. Ne da im samo dajemo kvalitetu života stanovanja, nego im dajemo ono što je najbitnije – da su uključeni u zajednicu, da su ravnopravni. Oni imaju našu sveobuhvatnu podršku od 24 sata dnevno, međutim s vremenom uočavamo, kao što je slučaj s Ivanom, da on može biti i bez 24-satne podrške s obzirom na to da radi, da je samostalan, da se može brinuti sam o sebi. Tako da ćemo ići s time da smanjimo 24-satnu podršku da bismo ih što više osamostalili – zadovoljan je Čotić.

Korisnici ovakvog smještaja odlaze sami u kupnju, sami kuhaju, sami odlučuju tko će koji dan kuhati i što će biti za ručak, večeru. Odgovorni su za čistoću, za red i održavanje optimalnog stanja.

– U svemu moraju biti samostalni. Oni su kao i mi – zaključuje Snježana Čotić.