Polemikama oko splitskog Domu za starije i nemoćne kao da nema kraja. Ponukan našim pričama, javio nam se i dugogodišnji djelatnik Doma sa Zente, koji nam je dao potpuno novi uvid u priču o stanju u Domu:
– Sve što je napisano o pobuni korisnika je istina. A mi šutimo. U Domu ima koronavirusa, među djelatnicima također.
Djelatnik nam je prvo otkrio kako to izgleda u hotelskom dijelu iako radi na gerijatriji:
– U hotelskom dijelu velika je većina osoba koje ne mogu samostalno živjeti. Znali smo razbijati vrata i ulaziti preko balkona kako bismo ušli u sobu korisnika koji je na podu. Mi zdravstveni djelatnici te ljude vidimo samo kada dođu po lijekove. Kada im se nešto dogodi, prvi put ih vidimo. Kada dođe Hitna ili mi dođemo za njima u bolnicu i kažemo da o tim ljudima ne znamo ništa, oni ostanu u čudu. Ne znamo koju terapiju piju niti u kakvom su stanju.
Za ravnatelja Ivana Škaričića kaže kako ni ne zna što se u Domu događa i da glavnu riječ vode socijalni djelatnici, koji, iako ih ima puno, ne obavljaju svoj posao adekvatno. Domu nedostaje zdravstvenog osoblja, koje stalno odlazi.
– U jutarnjoj smjeni znaju biti tri djelatnice na 60 do 70 korisnika. Morate ljude oprati, dati im jesti i piti i pomoći im. Kako ćete, to nitko ne pita. I to za 800-tinjak eura mjesečno neto bez putnih troškova. Velika je napetost među nama. U hotelskom dijelu su ključni socijalni djelatnici. Oni bi ih trebali obilaziti, a idu samo prema našim dojavama, i to kada ih spremačica nađe u stanju u kakvom ih nađe. Iz Zente su otišle tri-četiri djelatnice, sada je otišla 20-godišnjakinja, druga je išla u Dom na Lovret i ima naznaka da će ih ići još. A kao da nikog nije briga.
Život uz umiruće
Za gerijatrijski dio iznosi nam uznemirujuću informaciju kako sobu dijele "osobe koje umiru i one kojima je potrebna medicinska skrb 24 sata na dan. I tako sve do smrti, kada se transporterima premještaju u mrtvačnicu".
O tome kako se slaže lista čekanja i kategoriziraju korisnici, nismo još dobili odgovor od ravnatelja Doma. Djelatnik nam govori kako se čeka i po deset godina i da u Dom "osobe smještaju socijalni djelatnici koji ne znaju dijagnozu korisnika, pri čemu prednost, po novom zakonu, imaju osobe starije od 90 godina i socijala". O listi ne odlučuje ravnatelj, kaže nam on, iako postoje različite priče o tome.
U potpunosti se slaže s korisnicima kako je hrana lošeg okusa, kaže nam kako tople vode ujutro još nema, dok nam za uzorkovanje hrane govori kako nisu obaviješteni o rezultatima. Legionele, koliko zna, nije bilo.
