Kako smo došli do turizma u kojemu splitska povijesna i kulturna baština postaje prostor po kojemu se urinira, uključujući i palac Grgura Ninskog? E, za to smo sami krivi...

Evo jedne anegdote za početak. Došla ovih dana jedna mlada djevojka iz Čilea u posjet rodbini u Split. Drugog dana susrela se s dvije rodice koje su je htjele upoznati s ljepotama Splita. Na putu do Palače pokažu joj Grgura Ninskog i vele: "Ovo ti je Grgurov palac. On donosi sreću. Takneš ga i ispuni ti se želja." Međutim, rodica koja je došla iz daleke zemlje s gnušanjem veli: "Neću ga dirati." Na to je dvije rodice Splićanke počnu nagovarati: "Ma daj, zašto ne želiš, on donosi sreću." A ona im, i dalje zgrožena, uzvrati: "Jučer sam vidjela turista kako piša na Grgurov palac!"

Eto dokle je došlo. Kažu da trebamo razvijati turizam doživljaja. Kakav je doživljaj ponijela ova djevojka kući, u daleku prekooceansku zemlju?!

Skoro svaki dan možemo pročitati neku odvra...