Marendiću su dobru policijsku statistiku pokvarili sinovi. Možeš djecu odgajati najbolje, ali kad stvari odu kvragu...

Nije lako Slobodanu Marendiću. Prvo kao roditelju čiji je sin sudjelovao u gnusnom napadu na 23-godišnjaka koji je mogao završiti najgore, smrću mladog čovjeka kojeg su vandali premlatili, a onda ni kao profesionalcu, najodgovornijem za red i mir u Splitu i okolici.

Zato je Marendićeva neopoziva ostavka na mjestu. I tim više je za pozdraviti jer se iskusni policajac očito smatra odgovornim za ponašanje maloljetnog sina. Uostalom, i po zakonu mora biti tako, a ne samo po moralu i društvenim normama. Jasno mu je da nakon onoga što je "mali" učinio više ni trenutka ne može biti načelnikom PU splitsko-dalmatinske.

Tragedija je tim veća što je i Marendićev drugi sin, koji je svojedobno imao prometnu nezgodu sa službenim policijskim automobilom, oca već stajao ostavke.

E, sad, glavno pitanje za odgovorne u MUP-u jest: Je li trebalo načelnika, nakon što se prvi put povukao zbog onoga što je učinio njegov stariji sin, vraćati u najvažniju policijsku fotelju na ovom području? Je li trebalo čekati da se nađe u sličnoj situaciji?

Nije, jer je tada Marendićev sin izazvao prometnu nesreću njegovim službenim automobilom, što znači da je načelnik bio involviran u taj slučaj. No da će mu oba sina okaljati profesionalni ugled, to nitko nije mogao ni zamisliti. Tužno.

Marendićevi oponenti, a ima takvih u policijskim krugovima, reći će kako je zakazao kao roditelj. Hm... Ma možeš ti djecu odgajati u najboljoj vjeri i svakodnevno trenirati strogoću, ali kad stvari odu kvragu, kad se otmu kontroli, a ovdje se upravo to dogodilo, pitanje je koliko je u svemu tomu krivnja roditelja i ima li je uopće.

Znamo svi za onu da u formiranju mladog čovjeka trećina otpada na kućni odgoj, trećina se pripisuje školi, a ostalo ulici, (lošem) društvu, okruženju i okolnostima, koji nerijetko, nažalost, "pritegnu" na odgojnoj vagi. Džabe je kad se dogodio zlo što si mu ti doma govorio, kao roditelj stalno upozoravao, papagajski ponavljao jedno te isto, prijetio i kažnjavao i za najmanje nedopopštine.

Samim činom ostavke Marendić je poslao jasnu poruku javnosti, pokazao da se kajenje zbog onoga što je učinio njegov junior, premda bivši načelnik osobno nije sudjelovao u iživljavanju razularene grupe nad pojedincem, niti je kao profesionalac zloupotrijebio svoj položaj opstruirajući istragu.

Marendićeva je golgota ništa prema onome što prolazi žrtva njegova sina i mladićeva obitelj. Sve je sada u rukama liječnika. Nadamo se da se ova ljudska tragedija neće dodatno produbljivati, a incidenti poput ovoga postati praksa na splitskim ulicama nakon što preda dužnost svojem nasljedniku, jer službena statistika o redu i sigurnosti u Marendićevu mandatu govori mu u prilog, premda su je pokvarili njegovi sinovi.