Premda je poznato kako je Stobreč prastaro naselje, grčki Epetion iz posljednih stoljeća prije Krista, a kasniji rimski Epetium, zadnja veća arheološka istraživanja provedena su 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća.
Ovih dana iz zemlje je izašla nova, senzacionalna arheološka priča: istraživanje na oko 500 kvadratnih metara pokazala su puno više od svega do sada - pronađene su kamene strukture iz starijeg željeznog doba (1000. - 500 g. prije Krista), vjerojatno ilirske, te kasnije antičke strukture koje se protežu prema obali, do bedema, tridesetak metara od pješčanog kupališta. Uz to i mnoštvo keramičkih ulomaka.
Stobrečki bedem
Istraživanja su započela prije desetak dana na privatnoj parceli, voditeljica je arheologinja dr. sc. Marina Ugarković iz Instituta za arheologiju u Zagrebu, a rade s tvrtkom "Kantaros" iz Hvara, dok su u konzervatorskom nadzoru Silva Kukoč i Ivica Pleština iz splitskog Konzervatorskog odjela.
- Nalazište se proteže u smjeru sjever-jug na stobrečkom poluotoku, gdje nam povijesni izvori spominju postojanje vrlo živog helenističkog naselja koje je bilo u savezništvu s gradom Issom, moćnom grčkom kolonijom na Visu.
Prednosti Epetija su blizina plodnih polja, povoljan geografski položaj s prirodnim komunikacijama u unutrašnjost i duboki, zaštićeni zaljev kao nezaobilazni preduvjet pomorskoj trgovini, što je iskorišteno i u rimskoj upravi kao dijelom salonitanskog agera.
Krajem 60-ih i početkom 70-ih godina prošlog stoljeća arheologinja dr. sc. Aleksandra Faber iz Instituta za arheologiju provela je istraživanja helenističkog bedema, a istraživao je i arheolog prof. Nenad Cambi. Sljedeća kampanja bila je 2012. godine, a utvrđeno je kako je helenistički Epetij bio opasan bedemom s dva lica, izgrađenim od većih kamenih blokova u suhozidnoj tehnici, čija je širina oko tri metra. Stobrečki bedem najbolje je sačuvani ostatak materijalne kulture iz razdoblja helenizma na ovoj lokaciji - uvodi nas arheologinja Ugarković u povijest istraživanja Stobreča, koja, nažalost, i nije baš duga ni opsežna.
Iliri u masliniku
No, aktualna istraživanja izmijenit će višegodišnje zanemarivanje: pukom srećom u gustoj gradnji Stobreča ostala je sačuvana u masliniku i zapuštenom terenu ova parcela koja je već na dva metra dubine "progovorila".
- Na južnoj strani ostaci su prilično masivne suhozidne strukture iz starijeg željeznog doba, može se pretpostaviti da je ilirska, a na sjevernoj helenistički sloj zidova, također kamenih. Pronašli smo i veliku količinu keramike: ulomke amfora, pitosa, finog stolnog posuđa, košnica, većinom isejskog porijekla, nekoliko komada grčkog i rimskog novca o kojem ćemo više znati kad se očisti, fibule - kopče...
Pronađen je i grob sa skeletom, također iz starijeg željeznog doba, a iz tog prapovijesnog razdoblja, uz mnoštvo keramike je i posebno zanimljiv komad oslikane keramike uvezene iz južne Italije, što nam je dokaz prekojadranske trgovine, te jedan kalem za namotavanja prediva. Ima i prilično kostiju životinjskog porijekla; goveda, svinja, koza, ovaca, jelena i školjaka, koje govore o ekonomskom statusu i prehrambenim navikama stanovnika Epetija i pred-Epetija - kaže nam voditeljica arheoloških istraživanja Marina Ugarković.
- Istraživanja su tek na početku i za detaljniju sliku trebat će nam još vremena. Za sada možemo zaključiti kako je ovo dosad najveće nalazište helenističke keramike na splitskom području, ali i materijalni dokaz kako je u Stobreču postojalo naselje, vjerojatno ilirsko, prije dolaska Isejaca, o čemu se dosad samo spekuliralo - ističe.
O važnosti antičkog Stobreča, koje u naše doba potvrđuju arheološki nalazi, svjedoči i ucrtavanje naselja na mapi antičkog svijeta, rimskoj Tabuli Peutingeriani, ali i drevna predaja po kojoj je Epetij bio sjedište biskupa i mučenika Dioklecijanovih progona svetog Feliksa (Felicija), čiji se ostaci čuvaju u splitskoj crkvi svetoga Frane na Obali (nekadašnja crkva sv. Feliksa) još od četvrtog stoljeća, pa bi po tome u Split bio prenesen čak i prije njegovih svetih zaštitnika Dujma i Staša!