- Kako ovo ne radi – zapita muškarac pred kvartovskim kioskom i pritom sočno opsuje.
- A vidi ure! Pa koje in je radno vrime, čoviče, da u jedanajs manje kvarat prinpodne ne rade – brontulava je sve u šensnaest, a u ruci mu uplatnice.
- Šjor, imate tamo priko ceste pa još malo doli drugu trafiku – dobaci mu gospođa koja je, isto kao i mi ostali, umjesto prodavačice zatekla limenu roletu.
- Ma ko će mi sad trkat do doli, ovo je za ispalit, nigdi reda više nema u nas – nervozan ode muškarac 'ko zna kuda.
Ja se odšetam po drugom poslu s mišlju kako ću malo kasnije pokušat još jednom do tog istog kioska. I za petnaestak minuta već s druge strane ceste zapazim prodavačicu kako diže roletu i otvara.
- Di ste bili? Ovde su negodovali maloprije – pitam je onako usput bez ...