Ama baš svatko tko ju je poznavao smatra da je imao sreće, a među nama novinarima malo je onih koji se s njom nisu susreli bar jednom za radnoga vijeka. Ivna Bućan, ili kako su joj tepali Zelena teta, bila je među onim rjeđim toplim i ohrabrujućim vijestima. Kada bi ih redakcijama ponestalo, trebalo se samo zaputiti k njoj u Kaštela gdje je 45 godina bila profesorica biologije i kemije, ali je svim svojim bićem bila posvećena ekologiji i očuvanju prirodne baštine. Na vijest da je prekjučer u 93. godini preminula, brojna sjećanja i topli oproštaji preplavili su portale i društvene mreže.
Netko je, među ostalima, napisao da ona nije učila iz knjiga već iz zemlje te je Zemlja izgubila svoju čuvaricu. Prirodu je, ispričala je ova rođena Splićanka, zavoljela još kao djevojčica s djedom Bartulom na padinama Marjana pa vjerojatno stoga upisuje Prirodoslovno-matematički fakultet u Zagrebu.
Šira javnost najčešće je vezuje uz Biblijski vrt. Ideja da spoji Bibliju i raslinje u svetištu Gospe Stomorije tako što će posaditi sve biljke koje se spominju u Svetom pismu, od maslina, preko smoke do vinove loze, Judina drva i lovora, zaista se smatra njenim remek djelom.
Pamtit ćemo je i botaničkom vrtu OŠ Ostrog gdje je po preseljenju u novu zgradu 1976. zajedno s učenicima zapušteno tlo oplemenila s tisućama biljaka. Okoliš škole je već 1986. toliko zasjao da je proglašen zaštićenim spomenikom hortikulture. Osnovana je također na njenu inicijativu i Učenička zadruga Maslina, koja njeguje mnoge sorte maslina iz svih mediteranskih zemalja.
Zahvaljujući Ivni Bućan pokrenut je i Kaštelanski praznik cvijeća u dvorcu Vitturi u Lukšiću. Pored svega što je još radila, a među ostalim je napisala i nekoliko knjiga, godinama je bila predsjednica stručnog povjerenstva obrazovnog programa HRT-a „Slušaj kako zemlja diše“. Bila je i stručna savjetnica Javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Splitsko-dalmatinske županije.
Ona je kao prava vizionarka osnovala prvu ekološku udrugu u Kaštelima, „Lijepa naša Kaštela”, a još 2005. primila je prestižnu državnu nagrada „Ivo Horvat”, priznanje za zaštitu prirode, kao i nagradu Grada Kaštela. Među brojnim nagradama primila je 2021. godine i nagradu naše novinske kuće za životno djelo.
Utemeljila je i Vrt autohtone flore i vegetacije Kozjaka 2010. godine. Uz sve aktivnosti predvodila je i brojne ekološke inicijative te je vodila bitke za zaštitu okoliša. Od nje su se jučer toplim riječima oprostili i zaposlenici Muzeja grada Trogira čija je bila suradnica, posebno vezano uz park Garagnin – Fanfogna. Njena posvećenost zaštiti prirode bila je nepregledna, a svojim blagim bićem plijenila je ljude.
"Vaš trag ostat će živ u vrtovima, maslinama, suhozidima, među biljkama Ostroga, Stomorije i Kozjaka, ali i u svim ljudima koje ste dotaknuli", napisali su njenu Kaštelani. Smatrali su je neumornom zaštitnicom svake travke i svakog stabla, a generacijama đaka ostat će u trajnoj uspomeni kao netko tko ih je naučio jednako tako voljeti prirodu. Stoga ne čudi da ovih dana pišu ovako: „Draga razrednice i cvjećarice, Ivna divna, putujte rajskim vrtom...”
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....