Eto što su vam Bračani, neće rado ni lako darovati kap maslinova ulja, ali zato će bez problema dati pola litre krvi kako bi nekome spasili život. Šalu na stranu, nisu Bračani baš takve škrtice kako ih ostali Dalmatinci žele prikazati. Oni su prije svega veliki ljudi, koji već dugo drže primat na listi najvećih davatelja krvi naše županije. Ako bismo baš gledali po brojkama, onda bi to bilo 98 doza na tisuću ljudi, što je gotovo pa dvostruko više od prosjeka za Splitsko-dalmatinsku županiju. Da ne ispadnemo kritički nastrojeni, svaka je doza, pa i samo jedna, dobrodošla. I treba se nakloniti svakome tko ju je od sebe odvojio, kako bi nekom čovjeku u nevolji spasio život.
Krv je nešto što se ne može proizvesti u laboratorijskim uvjetima, ni uz pomoć najnaprednije tehnologije. Ona je život, u svakoj njezinoj stanici krije se priča o našem nastanku. I samo se u ljudskom tijelu može stvoriti. Sinjani to dobro znaju; alkarski grad, kao i okolna sela sinjske krajine, drže visoko mjesto na ljestvici najvećih županijskih davatelja i svake godine su sve bolji i bolji. Na Zavodu za transfuzijsku medicinu splitskoga KBC-a doznajemo i razlog tradicionalno visokih rezultata prvotimaca s liste ponosa.
– Istina je, Bračani, pa Sinjani, daju najviše krvi, ali to nije tako samo tijekom jedne godine. Oni su već godinama iznimno dobri, već su dugo premoćno u visokom vrhu. Rezultat je to organiziranog sustava davanja krvi i postojanja kontinuiranih, ustaljenih davatelja, koji se ne javljaju samo na apele u slučaju nestašice. Godine odličnog rada urodile su plodom, i na otoku, i u našoj Zagori, i u Splitu, i u brojnim našim mjestima uzduž županije. Rezultat se vidi, nalazimo se na samom hrvatskom vrhu. Neizmjerno smo sretni zbog takvog bogatstva – kaže doc. dr. sc. Slavica Dajak, pročelnica Zavoda.
Nekada je bilo velikih tvrtki
Obišli smo Zavod za transfuziju splitskoga KBC-a potaknuti, među ostalim, i nizom poziva s TV-a, radija, društvenih mreža za ulazak u klubove davatelja krvi. Stariji će se sjetiti kako takvih apela nekada nije bilo. Razumljivo je, tad su djelovala velika poduzeća "Jugovinil", "Jugoplastika", škver, s mnoštvom radnika. Nema ih više, makar ne u takvom obliku. Ali davatelji su ostali, brojni od njih i dandanas i bez javnog poziva pokucaju na vrata Zavoda na Firulama, kako bi dali nešto neprocjenjivo.
– Gledajući sadašnje rezultate u odnosu na desetljeće ranije, bilježimo porast broja, što nas jako raduje. Istina je kako uvijek ima mjesta koja manje daruju krv. Ali vidimo kako se trude i kako brojke rastu. Mjesta s najvećim brojem prikupljenih doza imaju odlično organizirane klubove davatelja. Oni rade izniman posao. Split, s druge strane, bilježi manji broj prikupljenih doza na organiziranim terenskim akcijama, ali i sve veći na našem odjelu – pojašnjava dr. Dajak.
Spomenuti porast rezultira s 22 tisuće prikupljenih doza krvi tijekom jedne godine, što se očekuje i kao ciljna brojka u 2025. godini. Na mjesečnoj razini nužno je imati količinu od 1900 doza, jednostavno zbog činjenice što krvni pripravci tipa eritrocita i trombocita imaju ograničeni životni vijek. Eritrocitima on traje 35 dana, trombocitima svega pet. Upravo zato se pomno planiraju ulazi kako bi u svakom danu jednog mjeseca zaliha bila osigurana. Nikada se ne zna kakva se nevolja može dogoditi, pa upravo zato splitska banka krvi mora biti sigurna.
– Zato stalno kalkuliramo, kako bismo postigli ujednačenost između prikupljenih doza na akcijama na terenu, u organizaciji Crvenog križa, doza uzetih na odjelu i s druge strane broja izdanih doza krvi – veli dr. Dajak.
Znate li koji su najveći splitski davatelji krvi? Policija, čiji Klub već godinama radi kao urica. Odlični su rezultati članova Kluba "Prometa", Mertojaka, Lokve, Torcide, kao i nekih fakulteta. S mladima se puno radi, počevši od škole pa nadalje. Čujemo, ima i profesora koji na svojim predavanjima često apeliraju na studente za priključivanje u klub davatelja. Najmanje što se svima njima može učiniti jest reći – hvala vam, ljudi. I eventualno im dati neku olakšicu koja ukazuje na važnost njihova humanog čina.
Porast broja mladih davatelja
– Za naše davatelje imamo riješen parking preko puta Zavoda na Firulama. Imaju i organiziran obrok zahvalnosti u organizaciji Crvenoga križa. I za veći broj davanja, kod žena je to nakon 15 puta, za muškarce od 25., prednost za dijagnostičke upise i specijalističke preglede. Ti ljudi daju dio sebe kako bi pomogli drugome. Najmanje što možemo učiniti jest odužiti im se na takav način. Zanimljivo je i kako nam u velikom broju pristižu svaki put kada uputimo apel zbog nestašice krvi. Često ih pitamo zašto su odlučili postati davatelji. Nekima je član obitelji bio bolestan pa je trebao krv, nekada čuju da se hitno traži krv, a ima i onih koji žele pomoći, kao i onih što u obitelji već imaju davatelje. Jako smo sretni što nam dolazi veliki broj mladih ljudi. Bilježimo porast iz grupacija od 18. godine – kaže.
Krv se može davati od navršene 18. do 70. godine, osoba mora biti zdrava, bez značajnijih zdravstvenih problema, bez rizičnih kontakata i ponašanja. Između dva davanja treba proći najmanje tri mjeseca. Maksimalno bi ih na godinu trebalo biti četiri za muškarce, a tri za žene. Organizmu treba vremena za oporavak pa se nakon darivanja preporučuje uzimanje "kripnije" hrane, crvenog mesa, jetrice... Krvi više nedostaje tijekom ljeta, najčešće u kolovozu. Ipak su to razdoblja većih dolazaka ljudi, pojačanih nezgoda.
Zanimljivo je i što se događa s krvi nakon davanja.
– Odmah ide na testiranje na krvlju prenosive bolesti hepatitis B, hepatitis C, HIV i sifilis. Provjerava se krvna grupa, ispituje se nazočnost antieritrocitnih protutijela. Svaka se donacija uvijek ispituje bez obzira koliko je davatelj puta krv dao. Testiranje se provodi istog dana u popodnevnim i noćnim satima, već sljedećeg jutra sve je spremno za finalizacaiju. I proizvodnja u našoj, nazovimo je, tvornici krvi provodi se u popodnevnim satima. Na takav način dobivamo koncentrate eritrocita, trombocita i svježu plazmu. Svaki se pripravak čuva na svojoj temperaturi; eritrociti na plus četiri stupnja, trombociti na 22 stupnja, a plazma na minus 25. Plazma se može tako pohraniti i do godinu dana – saznajemo.
Prostor star 60 godina
Zavod za transfuzijsku medicinu djeluje u prostoru izgrađenom prije 60 godina. Preseljenje u novi moderniji je imperativ, što je i rezultiralo idejom o gradnji Regionalnog transfuzijskog centra na Križinama. On bi bio ogroman iskorak, nužno potreban za potrebe ove iznimno bitne bolničke jedinice. Izgradnja je u završnoj fazi, a radovi bi nakon pauze, očekuje se, trebali biti gotovi tijekom 2025. godine.
– To bi velika stvar za naš Zavod, posebice zato što su zahtjevi posla sve veći, a prostor je ostao isti kao i prije šest desetljeća. Osoblja imamo, opremu imamo, jedino nam još nedostaje takav centar koji bi jako unaprijedio naš rad. I ekipirao sve segmente s više lokacija na kojima radimo na jedno mjesto. Tome se jako nadamo – kaže dr. Dajak.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....