Svake nedjelje u jutarnjim se satima Zagrebačka ulica pretvori u pazar na kojem možete pronaći sve - od šalica preko nakita do cipela. Prodavači na lancunima postave sav svoj asortiman koji, kažu, nabavljaju uglavnom iz Turske i Bosne i Hercegovine.
“Nosi te koturaljke!”, viče jedna od prodavačica koja u ponudi ima staklene čaše, odjeću, nakit i, očito - koturaljke kojih se hitno želi riješiti... “Ovo je sve iz Bosne i Hercegovine. Meni to donesu moji sinovi koji žive vanka”, kaže.
Neki su se snašli tako da su svu odjeću uzeli iz Caritasa i sad je tu prodaju, a cijene proizvoda su nastale odokativnom metodom.
- Borša je 3 eura... Ajde, za tebe može i 2 - kaže jedna od prodavačica.
I tako je kod svakoga od njih, a kad popričate malo ili uputite ljubazni osmijeh, cijene se automatski spuštaju.
Cijela priča više nalikuje onoj turskoj kulturi gdje vlada - kultura cjenkanja.
Premda veseli, nisu previše bili raspoloženi za priču jer im je cijeli fokus bio na tome da što više prodaju. Jedan od prodavača kratko je rekao da tu dolazi svake nedjelje.
- Ja san inače s Kosova, ali tu živin već 40 godina. Odakle su ove stvari? Pa od svugdi!”, kratko i jasno je objasnio.
Kad smo ga upitali dokad je tu, rekao je: “A dokad triba”, misleći da ima jednog potencijalnog kupca za kojeg je spreman biti tu dok god je to potrebno.
- Ako tribaš šta ić obavit, ajde, ja ću te pričekat - poručio nam je.