Zločestom GrinčoGradu sa sjedištem na Zapadnoj obali, kako Splićani percipiraju vlast koja im je, kažu, ukrala Božić i sakrila u skladište sve one divne ukrase, suprotstavljaju se građani koji su svoje terace, vrtove i fasade kuća odlučili ukrasiti tisućama lampica. Iako ove godine nismo ni mi kao građani briljirali u vanjskom kićenju svojih domova, još uvijek ima onih koji tu blagdansku tradiciju uporno održavaju. Štoviše, svojim entuzijazmom potiču na takvu akciju i svoje susjede. Zavirili smo u brojne kutke pod Marjanom kako bismo vidjeli tko je ove godine osvjetlao lice našeg grada. A napravili smo i božićnu blagdansku galeriju, pa ne bi bilo loše u nju proćiriti kako biste vidjeli jeste li i vi u njoj pronašli svoje mjesto.
Nema dvojbe, najtreperavija, najsvjetlija, najokićenija ulica u našem gradu se krije u centru, a da bi izgledala ovako raskošno kako izgleda, zaslužne su vrijedne ruke obitelji Rošin, Uglešić, Tripković, Perković... Pogađate? Naravno, riječ je o maloj Držićevoj ulici u kojoj su se s lijeve i desne strane naredale obiteljske kuće poznatih splitskih obitelji. Kako nam ptičice dojavljuju, u ovoj se ulici domaćini čak i natječu tko će ranije početi kititi, i čija će čarolija ljepše izgledati.
- Pobjednici su svi jer je divota proći malom Držićevom i uživati u bajci, u igri tisuća svjetala i raskošnih parangala. Mi smo susidi oduševljeni - otkriva nam stanar iz obližnjeg nebodera.
Gušt i uživanje
E pa da vidimo, tko je ovu ljepotu započeo? Otkrili smo, riječ je o obitelji Rošin, Đanki i suprugu joj Jerku, poznatom hrvatskom arhitektu. Oni su pioniri božićnog trenda koji se s godinama proširio na cijelu Držićevu ulicu. Đanka Rošin, za koju je nadaleko poznato kako uživa u ljepoti okićenog, raskošnog Božića, sve nam je ispričala.
- Ma nije to nikada bilo natjecanje nego gušt i uživanje u božićnoj ljepoti. Mi smo počeli prvi 1989. godine, poslije nas su krenuli Uglešićevi, i malo-pomalo taj se običaj naše male Držićeve počeo širiti od kuće do kuće. Stvorila se čarolija u kojoj svake godine sudjeluje već šest, sedam susjeda. Nadamo se da će nam se pridružiti i ostali. Sjećam se kada smo mi krenuli s kićenjem, još u staroj vlasti je to bilo. Ljudi su znali dolaziti pred našu kuću i govoriti kako je prekrasno vidjeti božićnu bajku. Svake godine bi kolekciju širili novim parangalima i raznim ukrasima. A jedne smo godine čak dobili i nagradu za najbolje okićenu splitsku kuću – veli Đanka, koja s ukrašavanjem kuće i dvora kreće krajem 11. mjeseca, da bi već 1. prosinca obitelj upalila blagdanska svjetla.
Ovo mi je ljubav
Našli smo mi još gradskih aduta, najraskošniji balkon u Ulici kralja Zvonimira, bivšoj Prvoboraca, koji je pravi melem za oči u moru neokićenih okolnih fasada. Primijetili smo i predivan vrt u Osječkoj na Plakaluši.
Uočili smo i veselu fasadu u Ninskoj ulici na Visokoj, u kući u kojoj se već dugi niz godina, ispričali su nam to susjedi, tradicionalno održava običaj kićenja. Imaju i Mostarska i Hercegovačka svojih aduta, ljudi su si dali oduška, i baš nam je drago vidjeti igru lampica u mrkloj noći. A našli smo i dvor u Senjskoj ulici u Velom Varošu, u koji redovno ulaze stranci kako bi ga fotkali. Ukrašavanje već tradicionalno potpisuje Marija Brkljačić, kojoj ruku daju i muž i sin.
- Ovo mi je sve, ovo mi je ljubav. Svake godine se pripremimo, iz skladišta vadimo ukrase, počinjemo 1. 12. i onda polako kitimo, stavljamo sve na svoje mjesto. Dvor nam nastane Djeda Mrazovi, patuljci, sobovi... I jučer su mi došli neki stranci, ušli su unutra i gledali, slikavali. A ja vam tu sidnem i uživam. Guštan – veli nam Marija.
