"Nitko nikada nije postao siromašan dajući drugima", a to jako dobro znaju studenti splitskog PMF-a, koji kažu da ih je pomaganje kolegama obogatilo i oplemenilo. Sustav visokog obrazovanja nema osobnog asistenta u smislu pomoći u učenju. Neki studenti zbog bolesti često imaju puno izostanaka, zbog čega s vremenom odustaju i stavljaju godinu u mirovanje.
Zbog toga su na PMF-u odlučili pokrenuti projekt vršnjačke potpore. Studenti koji su se odazvali ovom pozivu ne primaju kompenzaciju u vidu honorara ili dodatnih ECTS bodova, njihov jedini motiv je pomoći kolegama. Među njima je Josip Šalinović, student druge godine računarske fizike. Već drugi put radi i kao demonstrator, a prošle akademske godine prijavio se na natječaj.
- Smatram da uvijek treba pomoći onima koji imaju određene zdravstvene tegobe, nikada ne znate kada će nekome od nas trebati isto. Ovo je najmanje što sam mogao učiniti za kolegicu kojoj pomažem. S instrukcijama smo počeli u travnju prošle godine, a ukupno smo odradili osam sastanaka po dva ili tri sata.
Pomagao sam joj s jednim matematičkim kolegijem koji ima jako nisku prolaznost. Kolegica je predmet u konačnici položila, i to s ocjenom vrlo dobar, na obostrano zadovoljstvo. Ona je bila sretna jer je uspjela savladati taj kolegij, a ja sam bio zadovoljan jer sam uspješno prenio znanje. Bilo je teško, ali najvažnije je to što sam uspio razbiti strahove, tjeskobe i predrasude koje su je tištile. Možemo kazati da sam zapravo dvostruko sretan - govori Josip.
Kolegica koju je podučavao se sada potpuno osamostalila te uspješno odrađuje sve akademske zadatke. Ima više samopouzdanja, sretnija je, a pomoć instruktora joj više nije potrebna.
- Sada već ima dovoljno predznanja, ali naravno tu sam ako joj ikad ponovo zatreba pomoć. Dodijeljen mi je drugi kolega s fizike s kojim trenutačno radim. Ponekad je izazovno pronaći vrijeme za instrukcije, primjerice i sam sam imao težak ispit iz fizike elementarnih čestica, za koji sam se paralelno spremao. Uspio sam pronaći vrijeme jednom tjedno, a pred ispite češće. Nije problem organizirati se, prihvatio sam odgovornost instruktora i sam sebi odredio da ću ići do kraja te da moram kolegicu dovesti makar do prolazne ocjene - ističe Josip.
Jedan od motiva svakako mu je bio i usvajanje određenih pedagoških vještina, a možda se jednog dana i pronađe u ulozi nastavnika u osnovnoj ili srednjoj školi.
- Moram napomenuti da mi je ipak primarna motivacija bila čista empatija, altruizam i moja želja da pomognem drugome. Želim svoje znanje podijeliti s ostalim studentima, a to se trudim raditi i kroz ulogu demonstratora - zaključuje Josip.
A trudi se i Jere Mandušić, student prve godine diplomskog studija matematike. Priznaje da se nije odmah prijavio na projekt vršnjačke potpore.
- Onda sam shvatio da ima jako puno kolega kojima je potrebna pomoć, što me je motiviralo da se okušam u ulozi instruktora. Zaista sam bio ganut, jednostavno je ljudski da smo tu jedni za druge. Pokušao sam se staviti u njihovu poziciju i shvatio koliko je izazovno i koliko bi im značila ta dva ili tri sata tjedno.
Podučavao sam dvije kolegice, jedna je uspješno položila predmet i zaista mi je bilo drago. Druga kolegica, nažalost, nije položila, ali bila je jako blizu prolaznog praga. Preko ljeta se nisam uspio organizirati da se nađemo dovoljan broj puta, slomio sam nogu pa nam je to poremetilo kontinuitet. Sada sam nastavio raditi s njom, pripremam je za druge predmete te vjerujem da će ih sve uspješno položiti - kaže Jere.
Nije mu teško pripremiti gradivo za instrukcije jer je odlučio držati lekcije isključivo iz onih predmeta koje je tijekom studija potpuno savladao. Najčešće mu nije potrebna prevelika priprema prije sastanka s kolegicama.
- Smatram da je i njima korisno vidjeti kako se snađem prilikom rješavanja određenih zadataka. Ako ne uspijemo dok smo zajedno, pošaljem naknadno rješenje, kada dođem doma i sjednem u miru. Pokušavam, doduše, što više implementirati zajedničko pronalaženje rješenja. Uglavnom se sastanemo u nekoj od učionica na fakultetu, pitam ih imaju li neka pitanja, koji zadaci ih muče, koje gradivo im je najteže... Procijenim je li im potrebna pomoć samo u rješavanju zadataka ili će im trebati približiti i teorijsku pozadinu - ističe Jere.
Kada kolege koje podučava prođu ispit, Jere se osjeća ispunjeno, a posebno kada od njih dobije poruku zahvale i shvati koliko su im ovakvi susreti značili. To je ono što ga motivira da nastavi dalje. Baš kao i Anu Dželaliju, studenticu druge godine inženjerskog smjera matematike i fizike.
- Prvenstveno sam željela pomoći. Kolege nisu često na faksu zbog zdravstvenih razloga pa im je teško pratiti gradivo. Ponekad je teško i onima koji redovno dolaze na nastavu pa možete samo zamisliti kako je njima. Instrukcije sam držala dvjema kolegicama, jednoj iz biologije, a drugoj iz biologije i kemije. Pomagala sam im da prođu matematiku. Jedna od njih je uspješno položila ispit, druga još nije, ali vjerujem da će na idućem roku proći - iskreno će Ana.
Iako je trenutačno na inženjerskom smjeru, kaže da razmišlja o tome da i ona ode u prosvjetu.
- Ovo mi je super iskustvo koje me motiviralo da razmotrim i tu opciju. Kolegici koja je položila ispit je to bilo ogromno olakšanje, a i druga kolegica je baš jako puno napredovala te sada posjeduje znanje koje joj je potrebno za uspješno savladavanje ispita. S vremenom smo postale i prijateljice - kaže Ana.
Jozo Meštrović je student treće godine informatike, a na projekt ga je također motivirala želja za pomaganjem te priznaje da ni on nije bio svjestan da tako puno njegovih kolega ima određene zdravstvene tegobe.
- Kada sam vidio mail, to me zaista zaintrigiralo i jednostavno sam osjetio da je naša dužnost uskočiti. Bilo mi je teško na faksu, iako sam dolazio i slušao sva predavanja pa me šokiralo koliko studenata ne može dolaziti na fakultet. Ja do sada nisam ni jedan kolegij spremao a da nisam odlazio na predavanja, a neki predmeti su mi unatoč tome bili izazovni.
Prošle godine sam jednom kolegi davao instrukcije iz matematičkih predmeta, ove godine smo nastavili s tim predmetom i dodali jedan programerski predmet. Matematički predmeti su možda nešto teži, jer su materijali za kolegije iz programiranja nešto jasniji - objašnjava Jozo.
Ove godine mu je cilj da kolega kolokvira predmete tako da trenutačno rade punom parom.
- Do sada nije izišao na ispit jer je smatrao da se nije dovoljno dobro pripremio. Kolokvij nam je za dva tjedna pa smo trenutačno u finalnim pripremama. Ovaj projekt planiram nastaviti tijekom cijelog studiranja, nije mi problem podučavati i druge ako sada sve prođe kako treba - govori Jozo, koji je za kraj sam želio poslati veliki pozdrav svom kolegi i zaželjeti mu sreću na svim budućim ispitima.
Doc. dr. sc. Gordan Radobolja, prodekan za nastavu najstarije sastavnice Sveučilišta u Splitu objasnio je kako je ovaj hvalevrijedan projekt pokrenut.
- Prije svega moram pohvaliti, kako ih studenti vole nazivati, "tete iz referade", koje su u potpunosti na raspolaganju i daju svoj maksimum. Uvijek imaju spreman savjet i želju pomoći našim studentima, tako da je i ova inicijativa došla od njih. Prošli semestar ovo je bio pilot-projekt. U tom prvom "probnom" roku osmero studenata je zatražilo pomoć pri učenju, a 12 studenata je odlučilo okušati se u ulozi pomagača, neki od njih nudili su instrukcije iz dva ili više kolegija - započinje Radobolja.
Od njih 12 barem 11 će ih nastaviti biti pomagači. Za ovaj semestar već su uputili poziv, a broj pomagača je narastao na njih čak 19, odnosno osmero novih.
- Od njih osam jedna kolegica je u prošlom semestru bila u drugoj ulozi, odnosno tada je njoj trebala pomoć. Sada ne samo da se potpuno osamostalila, nego je spremna pomoći drugima. Narastao je i broj studenata kojima je pomoć potrebna, sada se javilo njih 15, a očekujemo da će ta brojka rasti.
Razgovarali smo s liječnicom koja je nadležna za PMF i koja je u kontaktu s liječnicima ostalih sastavnica. Dobili smo informaciju da definitivno prednjačimo u pitanju brige za naše studente, a ovo je ideja koju će rado predstaviti i drugim fakultetima. To je jedan od razloga zašto smo odlučili s ovim izići u medije, da potaknemo i druge da uvedu ovakve programe - naglašava Radobolja.
Profesor Nikola Marangunić pripremio je pomagače te je uvijek slobodan za razgovor sa studentima. Profesori asistenti također uskaču jer je studentima ponekad potreban dodatni rok koji im zlata vrijedi.
- Naravno, nije cilj da student bezbroj puta u godini odlazi na ispitni rok. Ako ispitni rok traje mjesec dana, studenti s određenim zdravstvenim tegobama nisu uvijek u stanju spremiti tih šest ili sedam ispita i u tom slučaju je korisno izići im ususret.
Kada naši pomagači procijene da je student spreman, kontaktira se profesora koji organizira ispitni rok. Ovakvu vrstu pomoći primaju isključivo studenti kojima je potrebna te je nije moguće zloupotrebljavati. Sustav za sada funkcionira, a u hodu ćemo eventualno neke stvari upotpuniti i nadopuniti - zaključuje Radobolja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....