Za potrebe ovog teksta rekoše nam da ih slobodno možemo predstaviti kao Batmana i Jokera. Kako god. Nama na volju. Iako nam je njihov pravi identitet, naravno, poznat, ne žele dodatne probleme zbog njegova otkrivanja u javnosti, jer ih, kažu, ionako već imaju previše.
Stanari stambenih zgrada iz ulice Put Brda, kojima i sami pripadaju, već dulje vrijeme, pričaju nam, muku muče s neodgovornim vlasnicima privatnih kuća na Brdima koji u njihove kontejnere odlaži svakojaki otpad.
I ne samo njima, nego sa svakim tko se sjeti zaustaviti automobil na cesti pored kontejnera postavljenih pored ulaza u dvorište Osnovne škole “Brda” i krene ih puniti vlastitim otpadom. Nerijetko šutom, starim namještajem, pa čak i kantama zamašćenim uljem ili filterima ulja za vozila.
- Manje se smeća bacalo kad je bilo više para. Sad, kad se nema što jesti, pune se kontejneri svaki dan - duhovito primjećuje jedan od dvojice naših sugovornika.
U blizini školske ograde, točno preko puta stambenih zgrada u centru Brda, uredno je poslagano šest kontejnera za mješoviti otpad, dva za plastiku i po jedan za papir i tetrapak. Upravo ih je, netom prije nego smo stigli na teren, ispraznio kamion "Čistoće"...
Prva tri metalna, objašnjava nam, pripadaju stambenim zgradama na adresi Put Brda (na brojevima 1, 3 i 13) pozicioniranima preko puta škole, u središtu četvrti na gradskoj periferiji, dva obližnjem pazaru, dok je jedan predviđen za potrebe same škole.
- Rat za kontejnere traje otkako je završila korona. U tom razdoblju nikoga nije bilo vani, sve je bilo stalo... Nije bilo odvajanja otpada, bili su samo metalni kontejneri. A nije bilo ni zelenih kanti za smeće po privatnim kućama...
Sve privatne kuće ih sada imaju, a smeće se plaća po kubiku i broju odvoza. Naravno, svatko je od vlasnika privatnih kuća uzeo najmanju, a ima tu i podstanara, ovoga i onoga... Svega. Ti ljudi imaju ogromne količine smeća i kad ne znaju gdje će s njim, dođu ovdje i iskrcaju ga kod nas. To je problem, jer mi nemamo gdje bacati vlastito, iako se kontejneri prazne svaki dan – ljutito priča dvojac.
Nije da nisu reagirali. Katkada i po nekoliko puta na dnevnoj bazi, svađali se, korili neodgovorne, nerijetko i bezobrazne odlagatelje otpada, a onda poduzeli niz gerilskih akcija. Sve u namjeri ne bi li zaštitili spremnike za smeće predviđene za njihove stambene zgrade, pazar i školu.
- Najprije smo nacrtali kameru, pa smo onda montirali lažnu. Kupili smo i naljepnicu ‘objekt je pod video nadzorom‘. Sve smo to stavili, a na kraju i izvjesili transparent s natpisom ‘ne bacajte smeće u naše kontejnere‘ da bi okolni klošari postavljali pitanja u stilu: ”Al‘ su ovo vaši kontejneri?”. I ništa nismo postigli - ljutito govore prisjećajući se nekih epizoda.
- Jednog dana došao je rođo u nekom Jeep-u od 50.000 eura i ‘dum, dum‘,dum‘. Iskrcao građevinski otpad u kontejnere. Pitam ga što radi, je li normalan. On će ti meni da je građevinar i da renovira neki stan na Brdima. Dobro, pitam ga, odakle ti pravo to ovdje bacati. Rekao sam mu da izvoli odnijeti to tamo gdje treba i isto to plati - prisjeća se jedan od naših sugovornika.
- E, a ja sam mu tada vikao s prozora - kima glavom njegov prijatelj.
- Na kraju je pajdo izvadio 20 eura, kao nama za piće, da šutimo, i onda je jedan iz kvarta, koji je prvi počeo vikati na njega, rekao: ”Daj to ovamo”. I pobjegao. Klasika - sad se već obojica smiju. A ne znaju bi li plakali od nemoći.
- I tu kameru smo, kad više nismo znali što bismo, fingirali, jer ona nije radila, mi smo je samo htjeli imati kao upozorenje. Ali, misteriozno je nestala. Isto tako je netko, misteriozno, skinuo transparent s upozorenjem. Sve se skida u tajnosti... Zapravo, znamo tko skida.
Svađe zbog kontejnera su, ne kriju, katkada bile na rubu fizičkih obračuna. Sjede na zidiću ili u kafiću. I prate. Znaju i tko baca, pa upiru prstom u stanovnike privatnih kuća na Brdima, kojima je, procjenjuju, lijeno iznijeti vlastitu kantu na ulicu na dan odvoza otpada. A, pod broj dva, drže kako im nije dovoljna za njihove potrebe, pa su se domislili praktičnom rješenju.
- Često nam znaju reći: ”A bilo mi usput.” Čuj, kako usput?! Treba smeće iznijeti iz kuće, staviti u gepek, voziti... Zadnji put sam jednome rekao da zamisli kako bi njemu bilo da dođe nas 20 odavde, iz cijele zgrade, ispred njegovih kućnih vrata i izbacimo mu svoje smeće.
Pa nama cijelo ljeto smrdi pod prozorima, živjeti se ne može od smrada – tuže se naši sugovornici u ime stanara iz šezdestak stanova koliko ih ima u tri ulaza. Više ne znaju kome bi se žalili. U "Čistoći", glasno razmišljaju, možda misle da je problem riješen jer se smeće zadnjih godinu dana odvozi svakodnevno ("ranije su odvozili triput tjedno”).
Nemaju zamjerke na učestaliji angažman komunalaca, ali ni ovo ne pomaže. Kontejneri su uvijek puni. Ništa, vele, od kotara. Sadašnja predsjednica upućena je u stvar, što od predstavnika stanara što još od nekih stanovnika kotara. Rekla je da sve zna... Ali kotar, odmahuju rukom, nema sluha. Predsjednica se bavi politikom. Zato od "Čistoće" žele samo jedno - neka stavi kameru i neka se počnu pisati kazne. Nema, smatraju, drugog rješenja do represije.
- To je jedini način. Kad smo fingirali to s kamerom, kontejneri su bili nekoliko dana prazni. Stvarno je bilo mirno, sve dok nisu skužili da je zavidana za drvo i da na njoj nema nikakve žice. Skinuo je komunalac. Bit će mu tako bilo naređeno. Jesmo li koga zvali? Nismo, jer će biti u stilu ‘nismo mi za to, nismo ni mi‘.
Nitko nije nadležan. Poznato nam je to već, kad smo zvali zbog drugih stvari u kvartu - vrti glavom dvojac s Brda potencirajući temu koja muči stanovnike brojnih gradskih četvrti. Svugdje su, zbog istih radnji, prvi na udaru kontejneri smješteni tik uz cestu. Čak i podzemni, poput, primjerice, onih na Pujankama.
- Eto, na Pujankama postoji reciklažno dvorište, baš kao i blizu nas, u Kopilici. Ljudi koji žive u tim kvartovima imaju 500 metara do jednog, 500 do drugog. Ali ne, doći će ovdje i baciti i stol i stolice i krevet. Evo baš ovdje, u kontejner. I ne možeš im ništa - kritizira sugrađane dvojac s Brda, pa onako usput, domeće:
"Svi se žale da primaju malo para za svoj rad, svi bi htjeli plaće kao u Njemačkoj. Htjeli bi standard razvijenog dijela Europe, a zapravo se ponašaju kao Balkanci, jer imaju takav pristup. Pa se misle u sebi: "Kako Nijemac ima 2000 eura, a ja nemam?‘ Ima, pajdo, ima, zato što odvaja otpad. Između ostalog."