Nije bilo ni pet ujutro, basevi Ultre još su parali nebo i to u kombinaciji s krikovima galeba, spoj modernog i tradicionalnog rekli bismo, kada smo se uputili u ranojutarnji reporterski đir.
Taman je svitalo, a ekipa s Ultre u kolonama se vraćala svojim apartmanima, ipak malo manje entuzijastična nego kad je iz njih nekoliko sati ranije izlazila. Logično... Nije više nikome bilo ni do pjesme ni do plesa. Valjalo je nešto "pojist i otić leć".
Kod "Mate" red za krafne i bureke veći nego nakon najjačih utakmica Hajduka. Boga pitaj koliko se tijesta umijesilo tu večer...Lete oni masni papiri na sve strane, partijaneri se krijepe, treba "pospugati" svu tekućinu koja se konzumirala...