Postavio je prvi javni spomenik u Splitu i nije dao da se Palača privatizira, počeo je graditi Hrvatski dom i napravio projekt za proširenje bolnice. Ipak, jedini je poteštat koji nema svoj grob

Otvoreno njegovo oko, vruće njegovo srce, ambjenat grčko-rimskih starina i svježih motiva narodnoga genija, učiniše od njega zorna estetu, tankoćutna umjetnika u shvaćanju i razlaganju, obožavatelja ljepote, svećenika svjetlosti. (...) Nije bilo pitanja umjetničkoga koje nije zanijelo njegov poletni duh: pero njegovo meko kao srce pjesnikovo, lagano kao mladenčeva fantazija, ali trijezno i ubojito ustajalo je u obranu slobode, istine, ljepote i svjetlosti. (...) Svatko je počastio dičnoga pokojnika, a mi se eto odužujemo ovim toplim riječima svome zaštitniku i branitelju, krepostniku i prijatelju.”

Teško je danas pretpostaviti da su ovi ganutljivi redci upućeni jednom političaru, još teže, splitskom poteštatu, a upravo se tim riječima od splitskoga gradonačelnika ...