Prosjak pred zagrebačkom katedralom od prolaznika zatraži dvije kune, a ovaj mu reče: “Dao bih ti, ali nemam jer ja sam prosvjetni radnik.” Prosjak mu uzvrati: “Shvaćam, jer i ja sam, ali nemam prva dva sata.”
Ovaj tužni vic kruži zbornicama splitskih škola čija zdanja su ovih kišnih dana sablasno prazna. Rekli bi u zgradi Druge splitske gimnazije kako ionako prokišnjava krov za čiju sanaciju Županija, naravno, nema dovoljno novca. Škola za život mogla bi početi od te lekcije, pogotovo ako bi bar netko od zaposlenika Županije pokazao svoju platnu listu kao što prosvjetari sve češće pokazuju svoje.
U školskom atriju je komorno, umjesto učeničke graje dočekuju nas upaljene svijeće i lampaši. Ma da, to je za Vukovar, ali u sekundama prije razumnog zaključka pomisliš da št...