Nekad su kotarski izbori u Splitu bili politička crtica. Malo tko je znao kandidate, u kotarima koji su brojili i po 20 tisuća stanovnika izašlo bi stotinjak glasača, nekoliko entuzijasta i lokalnih lisaca podijelilo bi mandate, izabralo predsjednika i život bi išao dalje. Medijski periskopi bili su usmjereni na Banovinu, stranačke ratove i milijunske projekte, dok su kotari uglavnom bili za one koji imaju dovoljno vremena i živaca baviti se rupama na cestama, klupama, kontejnerima, rasvjetom i stablima. I to mukte.
U tome se krije nekakva nepravda; tajnici su gradski zaposlenici, profesionalci, dok predsjednici volontiraju. Barem su trebali dobiti naknadu za nove majice koje bi im nezadovoljni susjedi potrgali vukući ih za rukave.
Već na prošlim kotarskim izborima tenzije su ojača...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....