Videouraci objavljeni na društvenim mrežama sinoć i jutros alarmirali su medije i nacionalnu javnost. Prizori vršnjačkog nasilja koji su se mogli vidjeti na snimkama doveli su do privođenja tri maloljetnice i jednog maloljetnika od strane Policijske uprave splitsko-dalmatinske. Općinsko državno odvjetništvo će ih dalje ispitati te im idu prijave za povredu privatnosti, nasilničko ponašanje, prijetnje i pokušaj nanošenja teške ozljede.
Split i čitava Hrvatska je šokirana onime što je vidjela. Pohvalili su reakciju medija i javnosti, a krivca vide u nedostatku kućnog odgoja i slabe ili nepostojeće kontrole onoga što djeca rade i vide na društvenim mrežama. Neki pak sve smatraju – namještaljkom! No, to je na odgovornima.
Nas je zanimalo što o svemu kaže struka. Oni koji su već dugo godina u ”sustavu”, rade s djecom, proučavaju njihovo ponašanje s naglaskom na devijantno ponašanje, bilo u struci ili na znanstvenoj razini.
Počinitelji sve mlađi, u Centar dođu prekasno
Marija Tešija, ravnateljica ”Centra za pružanje usluga u zajednici Split” osoba je koja poznaje sustav. Dio je njega već 21 godinu: 18 godina je radila kao odgajateljica s curama u tretmanu te radila dijagnostiku djevojkama koje su imale poremećaje u ponašanju i na početku je pete godine ravnateljstva.
Ističe kako zabrinjava što su počinitelji sve mlađi dok su oblici nasilja različiti te djeca koja kod njih dođu zapravo već dođu – prekasno:
- Ovakva ponašanja nisu iznenađenje, ali je zabrinjavajuće kada idemo napraviti dijagnostiku djevojčice ili dječaka i spoznamo, a što žalosti, da je dijete u ranijim fazama odrastanja imalo značajne poteškoće u školi, obitelji ili socijalnom okruženju. Jer kada dijete dođe s 14, 15 ili 16 godina, a nema nikakvu intervenciju prije, tada je već skoro pa prošlo 12. Tada je kasno – odgovorila je ravnateljica.
Ono što imamo danas kod djece je rezultat onoga što su proživjeli (osobni faktor), obiteljski faktor koji je faktor rizika i snage te okolinski faktor, objašnjava profesorica i stručna pedagogica:
- Djeca postaju dio skupina mladih i drugih grupa jer žele negdje pripadati, biti prihvaćeni, a nasilje karakterizira taj nesrazmjer u moći. Nesrazmjer postoji između počinitelja i žrtve i izrazito je okrutno prema žrtvi i može utjecati na psihosocijalne funkcije u budućnosti - govori Tešija.
Upozorila je na ulogu medija koji moraju razbiti senzacionalistički pristup nasilju jer su društvene mreže one koje osiguravaju relacijsko nasilje, govori ravnateljica Tešija i objašnjava kako je kao članica Vijeća za prevenciju kriminaliteta Grada Splita zagovornica zabrane mobitela:
- Danas kod nasilja nije dovoljno nekoga poniziti već mora prijeći u virtualni svijet radi klikova i lajkova. Stručnjaci i mediji na svim razinama trebaju pomoći obitelji i mladima da razbiju ove situacije, a ne šakama ili udarcima u leđa. Zagovornica sam zabrane mobitela. Niz je cikličkog nasilja i u tom kontekstu pozivam ravnatelje da zajednički gledamo interes naše djece i pružimo im pomoć: jedni u ulozi nasilja, drugi trebaju pomoć u ovom kontekstu – odgovara Marija Tešija.
Kaže nam kako ju ne iznenađuje to što su počinitelji djevojčice već to što su djeca s poteškoćama ponašanja sve manje kronološke dobi:
- Mi imamo dva obuhvata organiziranog stanovanja za djecu od sedam do 14 godina: djevojčice i dječake. Onda čuju, aha, djevojčica od 10 godina je kod nas. Djeca i obitelj žive u vremenima preopterećenosti zahtjevima posla, postignućima i vlastitim problemima i svatko ostaje pri svoje svijetu, ili pri svome mobitelu pa se djeca ponašaju kroz ono što vide u društvenim mrežama, ono što im pruža moć.
‘Skromna zastupljenost socijalnih pedagoga u SDŽ, možda je propust svih nas‘
Predsjednica Hrvatske komore socijalnih pedagoga, Alma Rovis Brandić događaj opisuje kao zastrašujući. Kaže kako danas nema više nasilja nego prije, ali oblici ispoljavanja nasilja su intenzivniji i grublji, a time i uznemirujući u odnosu na prije iako se ne zna jesu li povezani s društvenim mrežama. Možda je propust svih nas, priznaje Rovis Brandić:
- Ono je nedopustivo, ne smije naša tolerancija popustiti. Iz cipela svoje struke, ovo je rezultat nekih propusta koje smo napravili ranije. Izostao je preventivni rad, a to nije samo provođenje programa, već i prepoznati rizike kod djeteta kroz stručne intervencije. To je nedopustivo, prestrašno ponašanje. One su redovne učenice, susjede, djevojke koje svi znamo. Zar nitko nije prepoznao da je u njima smještena tolika nevolja, tolika muka. Koliko god pričali s njima i razumijemo ih, to ne rade sretna djeca. Koliko mi je žao žrtve toliko mi je žao i djevojaka koje su to počinile – odgovara nam.
Rovis Brandić dodaje kako obje strane trebaju dobiti stručnu pomoć jer bi se nebavljenje s djecom nakon ovakvih događaja može vratiti poput bumeranga:
- Nadam se da će ga žrtve dobiti kako bi ovo nadvladale. Ali i ovim drugim curama treba stručna pomoć. Kao Komora primjećujemo skromnu zastupljenost socijalnih pedagoga u Splitsko-dalmatinskoj županiji, kao da nisu dovoljno prepoznati. Ta djeca su živjela van ovog svijeta, na daljini, prepoznajemo pasivne probleme u ponašanju, treba prepoznati muke u toj djeci. Ona moraju razlikovati osjećaje od ponašanja, ja mogu biti ljuta ali ne smijem Vas udariti. Možda će se preventivnim programom to spriječiti – odgovorila je predsjednica Komore.
‘Čim objavljuju ne smatraju da je to loše, ne osjećaju da netko pati, može se izreći odgojna mjera‘
Čovjek koji je već 28 godina ravnatelj "Osnovne škole Lokve-Gripe" te predstavnik Aktiva osnovnih škola u Splitu, Davor Šimić kaže kako ga zabrinjava ravnodušnost i manjak empatije te problem vidi u prevelikoj slobodi korištenja mobitela što je, smatra ravnatelj, najlakše napraviti:
- Bio je jedan slučaj tučnjave na autobusnoj stanici u Trogiru pa je netko snimio. Ono što je mene zaprepastilo je dijeljenje tih videouradaka. Ono što me zaprepašćuje je da mi je i danas izletio taj snimak, da se to i dalje dijeli. Nasilje je tu, prisutno je.
Bilo je slučajeva nasilja među djevojkama, sada sve snimaju i izlaze u javnost i na društvenim mrežama. To je verbalno nasilje koje nas obasipa sa svih strana. Čim tako nešto objavljuju, one ne smatraju da je to loše, to je obrazac ponašanja. Nisu se one samo pohvatale, uzrok sukoba je dublji. Zabrinjava me to što ne osjećaju da netko pati. Riječ ne smatraju uvredom što lako dovodi do drugog koraka, to je fizičko nasilje. Kod djece moramo razvijati empatiju – objašnjava Šimić.
Smatra kako je sada bespredmetno tražiti krivca jer treba djelovati no valjalo bi vidjeti što dijete gleda i ima na mobitelu:
- Sve zavisi je li riječ o osnovnoj ili srednjoj školi. Može se izreći odgojna mjera, ovisi je li se sukob dogodio u blizini škole, kada se to dogodilo. Treba naći širi krug ljudi i djelovati s njima, škola pojačati preventivne aktivnosti ako se utvrdi da su iz iste škole. Problem je prevelike slobode. Preko mobitela ne možemo saznati s kime se dijete druži i što radi. Uvijek se nađe način zaobići pravila. Valjalo bi napraviti kontrolu mobitela – smatra predsjednik aktiva.