Svoje djetinjstvo želim zaboraviti. Da ga mogu izbrisati iz glave kao da nikad nije ni bilo... Išao sam u OŠ Spinut. Nastavnici su mi uvijek izlazili u susret, davali mi dobre ocjene jer su znali da imam sužen izbor za zaposlenje, zažmirili bi ako ne bi naučio lekciju... Bilo bi me sram što sam dobio peticu, a zaslužio tricu... Ali nisu me integrirali, prihvatili, razumjeli...
U osam godina škole nisam išao ni na jedan izlet, niti ekskurziju. To je gorčina koju nosim sa sobom i koju i danas osjećam trpeći diskriminaciju jer ne mogu naći posao – govori nam maser Boris Bjedov, 39-godišnji Splićanin, 100 posto slijepa osoba od rođenja, kako nam se predstavio, i nezaposlena.
Potonja činjenica veliki mu je teret, još jedan gorak okus koji nosi sa sobom kao osoba koja je...