U prvih pet mjeseci ove godine izdano je čak 10.551 dozvola za rad i boravak stranih radniku u Splitskoj-dalmatinskoj županiji!
Najviše državljana Bosne i Hercegovine, zatim Nepala, a slijedi Filipinci, Indijci, Makedonci,...Pitanje svih pitanja je – a gdje su ti ljudi smješteni?
Znamo kako više ni garsonijeru ne možete iznajmiti manje od 450-500 eura mjesečno, najamnina stana je u prosjeku od 700-800 eura, ako imate sreće za dugoročni najam i pronaći prostor.
Stoga ostaje pitanje gdje ti ljudi spavaju, imaju li kupatilo, kuhinju, normalne uvjete za boravak čovjeka u 21. stoljeću, u modernom dobu.
Priče kako „dijele” isti krevet, uglavnom Nepalci, Filipinci, Indijci, dok odrađuju svoje smjene, odavno se „zakotrljala” medijskim prostorima, no mi smo otkrili još jednu dovitljivost poslodavaca – svoja skladišna ali i proizvodna pogona – pretvaraju u sobe s kupatilima.
Što naravno nije ni sporno – radnik u jednoj hali spava, u drugoj radi! Nema troškova prijevoza s posla na posao, nitko ga uoči turističke sezone neće „izbaciti” iz stana-apartmana, sve je mnogo lakše za organizirati.
No je li i zakonito?! Nije, jer po prostornim planovima Republike Hrvatske, ako imate pogon u poslovno-proizvodnoj-gospodarskoj zoni, ne možete imati namjenu objekta u stambeni (za stanovanje) ili mješovito ili turistički (za iznajmljivanje).
Vaše sobe s kupatilom, apartmani u gospodarskoj zoni ne možete registrirati kao uslužnu djelatnost u turizmu i plaćati poreze i turističku pristojbu ili kao stan koji iznajmljujete podstanarima i kao takav isto plaćati porez – državi!
No, u Hrvatskoj je očito sve moguće! Zakone imamo vrhunski napisane, ali provedba istih odavno je u Hrvatskoj – nepoznanica.
Premda bi angažiranjem većeg broja inspektora koji bi bili na terenu, „čuvali” prostor kojeg jedinog kao resurs imamo, uknjižili više sredstava nego sam prihod od turizam, koji nam je nažalost jedina – proizvodna grana, s najvećim udjelom u BDP-u...
No, vratimo se na novu vrstu stanovanja u Hrvatskoj – soba u hangaru, s pogledom u WC-e i tuš kadu, prozori izuzetno visoki, na tri-četiri metra visine, ulaz u stan iz proizvodnog prostora.
Ili iz izložbenog prostora tvrtke u kojoj radite. Mjesto radnje – gospodarske zone Podi i Bani u Općini Dugopolje!
I peradarnik pretvaraju u spavaonice
Firme koje uspješno godinama rade u Dugopolju, rekli bi u predgrađu Splita, sada doskaču rješenju problema sa smještajem radnika, koji im kao nedostatak radne snage stižu sa putovnicama iz udaljenih zemalja Trećeg svijeta, i kojima treba osigurati boravak.
Prvo je bilo snalaženje iznajmljivanjem soba, garsonijera, stanova kod domicilnog stanovništva, kojima je taj poduzetnički pothvat bio unosniji nego – podstanari.
Naime, poslodavci su nudili 250 eura za smještaj po radniku, četiri kreveta i eto tisuću eura mjesečno najma. Što podstanarske obitelji baš i ne mogu izdvojiti zbog, svi znamo, „visine” naših osobnih prihoda..
No kako je kapacitet smještaja u obiteljskim kućama u Dugopolju ograničen, trebalo je iznaći novo rješenje.
I poslodavci - vlasnici proizvodnih, skladišnih, prodajnih prostora u obje zone – krenuli su sa „preuređenjem” svojih skladišta u – spavaonice! Uređuju prostore za stanovanje u poslovno-proizvodno-gospodarskoj zoni, što zakonski nije pokriveno.
Spretno su zaključili kako pronaći „rupu” u zakonu – odlučili su uskoro zatražiti od Općine Dugopolje dozvole za preinakom, iako je slovo zakona jasno što je koja zona.
Ne plaća se ni porez
No, kako kažu "poslovnjaci" – nije izrijekom navedeno kako to nije zabranjeno, pa oni nastavljaju graditi stanove, sobe unutar proizvodnih i skladišnih hala, čak su se pokušali i stari peradarnici „pretvoriti” u stambene prostore, izgraditi objekti sa sobama...
Tako sada imamo slučaj da dva stana za smještaj svojih radnika u skladištu ima prodavaonica namještaja, da u skladišnom prostoru do hladnjača s prehrambenom robom imamo sobe po tri kreveta na jedno kupatilo, da uz alatnicu i proizvodni pogon imamo – apartman.
Nećemo niti ulaziti u detalje koji porez, dažbine plaćaju ovi poslodavci za stanove, jer ajmo opet ponoviti – nisu u stambenoj zoni pa ne bi ni smjeli imati uslugu stanovanja u gospodarsko-proizvodnoj-poslovnoj zoni – već ćemo tek ustvrditi kako Hrvatska nije apsolutno pripremljena za dolazak strane radne snage koja nam zbog naših demografskih kretanja itekako treba, ali nismo sustav pripremili za ovoliki priljev stranih radnika.
Zakon je veoma štur u ovom pogledu, „siva zona” poslovanja je neiscrpna, a izlazak inspektora na lice mjesta, tek je nedosanjani san.
Inspektora na terenu nema!
Nada koja je odavno umrla, jer inspektora za provjeru provedbe Zakona Republike Hrvatske odavno nitno nije ni vidio na terenu!
Pa imamo problematiku smještaja, osiguranja tijekom obavljanja posla posebno na gradilištima, ali i u uslugama dostave gdje vozači ni motocikla ni bicikla nemaju nikakvo osiguranje, pa do učenja hrvatskog jezika.
Tek se nešto pomaklo na ovoj potonjoj stavci, te su krenule „školice” hrvatskog jezika, no zaštita tih ljudi, ali i njihova obveza prema našim zakonima, koji su došli u našu zemlju, očito je na izuzetno niskom nivou.
Do kada, kada ćemo urediti taj sustav? Od realne plaće za njihov rad, od urednog smještaja, do svih prava i obveza koje strance čekaju u našoj zemlji. Red se treba znati, kao i to gdje mogu biti smješteni. Stanovanje u gospodarsko-poduzetničkoj-poslovnoj zoni to svakako nije.
Upitali smo i odgovorne u Općini Dugopolje, što se poduzima u ovom konkretnom slučaju, gdje poslodavci „mijenjaju” namjenu njihovih poslovnih zona.
Načelnik Dugopilja Perica Bosančić je direktan:
- Općina Dugopolje želi da naše zone ostanu za ono za što su i namijenjene, za proizvodnju, logistiku, skladišta,... Ne želimo da se proizvodni hangari pretvaraju u smještaj za radnike!
To nije zakonski i učinit ćemo sve što je u našoj moći, poduzet ćemo sve mjere kako bi zaštitili naše Prostorne planove u kojima su zone Bani i Podi – gospodarske!
Dodaje načelnik Bosančić kako nije normalno da se proizvodni pogoni pregrađuju u spavaonice, te već rade na tom da to sve i spriječe.