Postoje pjesme koje s vremenom prerastu radijske valove i postanu dio kolektivnog sjećanja. U Splitu ih je teško čuti bez slika grada, mora, rive i generacija koje su uz njih odrastale. Upravo na spoju glazbe, grada i emocije nastao je novi mjuzikl "Galeb i ja", koji će na Prokurative donijeti bezvremenske hitove splitskih glazbenih velikana, ali i priču o Splitu nekad i danas.
Pjesme velikana splitske glazbene scene nisu samo niz poznatih i bezvremenskih hitova, već su povezane u priču koja uspoređuje Split 1975. i Split 2026. godine. Grad se promijenio, kao i njegovi ljudi i ritam života, no teme ljubavi, prijateljstva, odrastanja, odlazaka i povrataka ostale su iste.
Od bezvremenskih pjesama do priče o Splitu
Mjuzikl režira i libreto potpisuje Ivan Leo Lemo, koreografiju potpisuje Igor Barberić, za glazbene obrade zadužen je Zvonimir Dusper Dus, a kostime je osmislio Slaven Krejačić. U predstavi igraju: Ana Uršula Najev, Sandra Lončarić, Mia Roknić, Aneta Gotovac, Pere Eranović, Luka Nižetić, Nikolina Vujević, Nera Stipičević, Tarik Filipović, Marjan Nejašmić-Banić i Goran Popović.
Dio atmosfere s posljednjih proba vidjeli smo i sami. Dok glumci i plesači privode kraju pripreme, poznate melodije dobivaju novi kontekst, a priča koja spaja različite generacije polako poprima konačni oblik.
Likovi koji nose različita lica Splita
Među izvođačima je Marjan Nejašmić-Banić, koji igra Malog Ivu, odnosno, kako ga opisuje, zadnjeg splitskog džankija.
"Poprilično je zahtjevno jer imamo malo vremena za ogroman materijal, ali ekipa je dobra i svi rade i trude se, tako da mislim da ćemo uspjeti", rekao nam je Nejašmić-Banić. Najveći izazov predstavljaju mu glazbeni dijelovi predstave. "Nisam baš pjevač, pa su mi songovi najzahtjevniji dio", priznao je.
Jednu od upečatljivijih uloga ima Ana Uršula Najev, koja utjelovljuje Katu Karuberu, lik s društvene margine koji tijekom predstave prolazi veliku promjenu.
"Kroz predstavu vidimo da upravo ljudi koje najviše osuđujemo često nose neke od najrealnijih i najispravnijih stavova i emocija. Kata od početka do kraja komada doživljava veliku renesansu", rekla nam je Najev, dodajući da predstava želi prenijeti i "splitski duh i splitsko stanje uma".
Sandra Lončarić igra Njemicu Sandru Gierenbrink, koja u Split dolazi u potrazi za svojim biološkim ocem. Poseban izazov bila joj je uloga na njemačkom jeziku, dok su joj poznate pjesme bile znatno bliže.
"Kad su pjesme u pitanju, svi se nekako razgalimo. Pjevamo hitove koje znamo od prije i mislim da će upravo te zajedničke scene biti posebno pamtljive i publici", rekla je Lončarić.
U predstavi nastupa i Aneta Gotovac, koja igra Nadalinu, osebujnu splitsku kuharicu i, kako je opisuje glumica, pravu Dalmatinku. Mjuzikl smatra jednom od zahtjevnijih kazališnih formi jer spaja glumu, pjevanje i ples.
Ono što je otkrila o gradu sažela je u jednoj rečenici: "Naučila sam da je Split poezija. Da je Dalmacija poezija."
Jednog od osebujnih likova utjelovljuje i Pere Eranović. Kao Val Morski, vozač Ubera, kroz svoju priču otvara jedno od vječnih splitskih pitanja – tko je zapravo fetivi Splićanin i što znači pripadati ovom gradu.
"Lik otvara važna identitetska i društvena pitanja, a Lemo ih zna lijepo zapakirati u sam lik. Zato mi je bilo intrigantno razmišljati o njemu", rekao nam je Eranović.
Splitska inspiracija u novom ruhu
Iza projekta stoji redatelj i autor libreta Ivan Leo Lemo, koji je ideju za "Galeb i ja" razvio s izvršnom producenticom Lori Vitaljić, nakon poziva ravnateljice Splitskog festivala Vanese Kleve.
Ideja je bila stvoriti jukebox mjuzikl koji će kroz pjesme obilježene Splitskim festivalom ispričati priču o identitetu Splita, Dalmacije i Mediterana. Lemo je krenuo od stihova trojice autora čije su pjesme obilježile festival – Jakše Fiamenga, Tomislava Zuppe i Momčila Popadića.
"Onda se krenula stvarati priča. Te tri dramaturške rijeke nađu se na jednom mjestu, pjesma postane monolog, izvođači postanu likovi i nastane jukebox mjuzikl", objasnio je Lemo.
No "Galeb i ja", ističe, nije samo predstava sastavljena od poznatih hitova, već priča koja kroz njih postavlja pitanja koja si danas možda rjeđe postavljamo.
"Što znači živjeti u Splitu, što znači pjevati ‘Ništa nova‘, što znači ‘Ja sam skitnica‘, što znači ne znati koji vjetar puše i što će s tobom biti sutra? Većina nas to ne zna", rekao je redatelj.
Pitanje identiteta i emocija koje ostaju
U vremenu u kojem, kako kaže, više živimo među slikama nego riječima i svakodnevno "scrollamo" kroz tuđe živote, Lemo želi publiku vratiti vlastitoj priči.
"Ovo je jedan alarm koji bi trebao vratiti ljude na pitanje: tko si ti, na što se nadovezuješ i što će s tobom biti sutra", smatra.
Koliko je projekt prerastao početnu ideju, na kraju će odlučiti publika, a za njega će uspjeh predstave biti ako ona gledateljima nešto znači i dotakne ih.
"To je kao da s nekim pričate o svojoj obiteljskoj povijesti, kao da od svoje mame slušate priču o svojoj baki i čujete neke nove detalje", slikovito je opisao odnos koji priželjkuje između predstave i publike.
Ako "Galeb i ja" uspije dotaknuti publiku, utješiti je ili joj nešto otkriti, Lemo će smatrati da je predstava ispunila svoju svrhu. A kada smo ga zamolili da cijeli mjuzikl – njegove pjesme, humor, osebujne likove i priču o Splitu – opiše samo jednom emocijom, na trenutak je zastao.
"Tuga", odgovorio je.
Pomalo neočekivan odgovor za komediju, ali možda upravo u toj jednoj riječi leži srž svega o čemu Lemo govori. "Galeb i ja" nas kroz poznate pjesme vraća pitanjima tko smo, odakle dolazimo i na što se nadovezujemo.
Možda je upravo zato tuga emocija koja povezuje cijelu priču – pjesme ostaju iste, ali svaki put kada im se vratimo, u njima pronađemo nešto novo o sebi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....