StoryEditorOCM
SplitNa kantunu

Split, Solin i Kaštela tri su brata uboga koja rade dišpete jedni drugima. Možda jedino da Sanader preuzme sve...?

Piše Damir Šarac
23. siječnja 2024. - 14:27

Na daju Kaštila priko svoga! A Split se ponaša ka paša i vezir! Solin kutri i vodi svoju politiku!

Tako bi se najlakše mogao opisati odnos između tri grada u malom bazenu pod Kozjakom koji nikako da nađu zajednički jezik i surađuju. Split ne može bez druga dva, najveći je, stisnut na poluotok, osvojio je kolonije na Mosoru do Sitna Gornjeg i prekomorsku u Slatinama na Čiovu. Ali te resurse ne zna iskoristiti niti su mu zanimljivi. A njegova glavna boljka – promet – koji ga naprosto guši, ne može riješiti bez druga dva grada, Solina i Kaštela.

Recimo priča prva: pruga brze željeznice od splitske gradske luke do aerodroma koji je u Resniku, zapadno od Štafilića, ne može se izgraditi jer su Kaštelani nesložni. Unutar sebe, a onda i prema drugima. Tu trasu vrte gore-dolje, tako da su izludili sve koji bi projektirali. Još prije pet godina taj je projekt na sjednici Vlade u Splitu označen "od strateškog nacionalnog interesa" te je najavljena gradnja "odmah nakon što se pripremi dokumentacija".

Bokun pruge

U to je vrijeme krenula anegdota kako tadašnji gradonačelnik Andro Krstulović Opara uđe kod ministra prometa Olega Butkovića i zalaže se za jednu trasu. Onda uđe vjekovječni guverner Kaštela Ante Sanader i traži drugi pravac. Gradonačelnik Kaštela Denis Ivanović predlagao je treći put – ukopanu prugu, što bi projekt poskupilo sa 150-200 milijuna eura na dvostruko. Kako lete ti euri... Jedino od njih brže leti vrijeme potrebno da se postavi bokun pruge i spasi nas od blokade prometa. Poznajući Hrvate ne bi se čovjek ni začudio neslozi, ali sva trojica su iz iste stranke, vladajućeg HDZ-a i ne mogu se naći.

Hrvatske željeznice su izradile nekoliko varijanti trase i kao prioritet označili onu koja zaobilazi naseljeno područje, pa predložili Županiji da je uvrsti u prostorni plan. Tamo je nađeno "lakonsko" rješenje: sve četiri trase su uvrštene i ostavljeno Kaštelima da presijeku. Ha-ha.

image
Paun Paunović/Cropix

Valja napomenuti kako 18 kilometara trase već postoji, trebali bi dograditi još osam ili deset, kako bi se oslobodio put za 3,5 milijuna putnika koji slijeću na splitski aerodrom i onih 5,5 milijuna koji se vrzmaju lukom. Ali i za desetke tisuća građana Kaštela, Splita i Solina. Nema veze.

Ime bez mosta

Priča druga: Split, ali i Kaštela i Solin čekaju drugi izlaz s autoceste godinama. Konačno je počelo, Kinezi će bužati tunel kroz Kozjak, a cesta bi se trebala spustiti na most Svetoga Duje u Sućurcu. Most koji ima ime i ništa drugo. Naime, ni legendarno spori splitski urbanisti, a ni kaštelanska vlast u izmjenama GUP-ova nisu predvidjeli most. Kaštelani čak ni cestu koja bi se u Kambelovcu, kilometar nakon izlaska iz tunela, odvajala na istok prema Sućurcu. Treba li spomenuti da Split još nema projektiranu cestovnu pirju koja bi hvala promet s mosta na Stinicama i disperzirala ga po gradskim arterijama, koje su ionako začepljene, a one najvažnije i nikad završene.

Priča treća: nadovezuje se na prethodnu, jer se Gradsko vijeće Kaštela očitovalo i protiv trase ceste koja se obroncima Kozjaka spušta prema moru. Nećemo ulaziti u razloge jer bi nas to odvelo daleko, a ništa se promijenilo ne bi.

Priča četvrta: solinska Širina. Prije tri godina potpisan je ugovor o rekonstrukciji ovog megakrižanja kojim bi se postigla protočnost ove vječno začepljene prometne žile kucavice. Sasvim očekivano, građevinske radove dobilo je – splitsko brodogradilište, Debeljakov DIV koji je u međuvremenu potonuo u nezamrsive probleme. Ali ni drugi sudionici nisu se proslavili. Ništa značajno nije se maklo osim kipa Isuskrstova koji je premješten na Gospin otok...

U međuvremenu, nije zabilježeno da su se gradonačelnici Splita, Solina i Kaštela sastali, makar da se samo posvađaju u par navrata – kao ljudi, kao u doba Krstulovića Opare.

Stranački interesi

Tri grada naslonjena jedan na drugi, koji ovise jedan o drugome; Split o njima prometno, a oni o Splitu u svemu ostalom. Jer iako se nazivaju gradovima, malo od gradskih sadržaja imaju. Ovako rade dišpete jedni drugima i nema onoga tko bi to prerezao. Mislili smo da će karačina prestati kad se odijelimo, dogodilo se to koncem osamdesetih, kad je splitskom krivnjom jedan te isti prostor bez granica iscjepkan na niz gradova i općina.

Od kojih bi se jedva mogao sastavit jedan pošteni grad. Pa još kad su ovako hladni i pripametni kao svaki aga na svome dulumu zemlje, onda to ne vodi nigdje. Možda samo na noge Ante Sanadera, nekako se čini da najdugovječniji narodni tribun ovog kraja, najvještije hendla. Kad mu dođe Puljak, zakleti neprijatelj HDZ-a, tek tada se ništa riješiti neće. Ako Splićani izaberu Puljka na idućim izborima, mogu zaboraviti ključne projekte koji ovise o HDZ-u. A to su više-manje svi. A ako izaberu i HDZ-ovca, kako što se vidjelo s Oparom, nije sigurno da će Kaštelani popustiti. Radi se tu o višim i važnijim stvarima nego što su stranački i građanski interesi. Možda da izaberemo Sanadera za predsjednika Splita, Solina i Kaštela?

Nešto bi se moglo pomaknuti, a?

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
24. studeni 2024 07:11